hrvatski

Metafore stila u autopoetikama suvremenih hrvatskih književnika

U radu se žele propitati i opisati načini na koji suvremeni hrvatski književnici konceptualiziraju pojam literarnog stila te kojim se metaforičkim materijalom pritom služe. Zato se u uvodu rada nudi pregled povijesnih koncepata stila, kako ih je u svojoj studiji Demon teorije usustavio francuski teoretičar Antoine Compagnon, da bi se potom prešlo na analizu anketnih odgovora koje su u zborniku Jezik in fabula: pisci o jeziku i stilu (2017) ponudili anketirani autori, a koji se na svojevrstan način mogu čitati i kao njihovi kratki autopoetički zapisi. Posebna se pažnja posvećuje posljednjem pitanju u anketi, onome koje se izravno dotiče problematike stila, te se iz ponuđenih odgovora izdvajaju oni izrazi u kojima se može detektirati metaforička struktura. Te se metafore potom dijele na organske (tjelesne i somatske), mehanicističke (arhitektonske i tkalačke) i ludičke, s nekim specifičnostima koje se tiču spola autora, ali i distinkcije između pjesnika i prozaika.

metafora, stil, autopoetika

nije evidentirano