hrvatski

Zgrade za obrazovanje u opusu arhitekta Zvonimira Vrkljana

U kontekstu hrvatske arhitekture XX. stoljeća djelo i stručni arhitektonski opus arhitekta Zvonimira Vrkljana predstavljaju specifičan doprinos. Cjelokupno djelo obuhvaća četiri ravnopravna segmenta koja se međusobno isprepliću i dopunjavaju ; pedagoški rad na Arhitektonskom fakultetu, arhitektonski stručni opus, spisateljsko-kroničarsku djelatnost, te pionirski rad na području standardizacije i građevinskih konstrukcija. Laureat dviju nagrada za životno djelo, arhitekt Zvonimir Vrkljan dugogodišnjim je kontinuiranim stvaralaštvom tijekom XX. stoljeća uspio integrirati svoju znanstvenu i pedagošku djelatnost u osnovnu kvalitetu vlastitog kreativnog opusa. Arhitektonski opus ostvaren u razdoblju 1927.-88. broji više od sedamdeset ostvarenja koja obuhvaćaju zgrade za stanovanje, poslovne, sakralne i obrazovne zgrade, odnosno rekonstrukcije graditeljske baštine. U kontekstu cjelokupnog arhitektonskog opusa izražen je kontinuitet projektiranja i realiziranja zgrada namijenjenih obrazovanju, ostvaren u razdoblju 1931.-70. Kroz tako profiliran tematski okvir može se pratiti intervencija arhitekta od mladog projektanta do zrelog arhitekta, kroz intervencije tijekom različitih društveno-političkih sistema, tehnoloških nivoa, odnosno specifičnih prostornih okvira. Iscrpni prikaz magistarskog rada strukturiran je u dvije knjige, tekstualni prikaz i analiza (knjiga I.) popraćen je izvornim arhivskim, odnosno aktualnim ilustrativnim materijalima (knjiga II.). Opus Vrkljanovih zgrada namijenjenih obrazovanju predstavljaju: realizacija Državne trgovačke akademije i Državne ženske učiteljske stručne škole na Krešimirovu trgu u Zagrebu (1931.-35., danas Ministarstvo obrane Republike Hrvatske), realizacija sklopa Veterinarskog fakulteta u Heinzelovoj ulici u Zagrebu (1937.-62.), Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica na Savskoj cesti u Zagrebu (1937.-39., djelomična realizacija integralnog sklopa), projekt sakralnog sklopa sa školom pored Siska (~1937.), prvoplasirani natječajni projekt Državne trgovačke akademije na Manušu u Splitu (sa: Z. Dumengjić, 1939.), pozivni natječajni projekt Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Zagrebu na Sveticama (sa: S. i Z. Dumengjić, 1940.), prekinuta realizacija Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog odjela Filozofskog fakulteta u Botaničkom vrtu u Zagrebu (1940.-42.), realizacija Srednjoškolskog centra u Kutini u Ulici hrvatskih branitelja (sa: R. Nikšić, 1954.-61. 1968.-70.), realizacija Botaničkog zavoda Farmaceutskog fakulteta u Alagovićevoj u Zagrebu (sa: R. Nikšić, P. Kušan, 1955.-59.), realizacija, odnosno nadogradnja zavoda Stomatološkog fakulteta u Gundulićevoj ulici u Zagrebu (1936.-37., 1960.-62.), projekti V. paviljona Poljoprivrednog fakulteta i VI. paviljona Šumarskog fakulteta u Maksimiru u Zagrebu (1961.-64.), realizacija Isusovačke škole i internata na Fratrovcu u Zagrebu (1967.-70.), te projekt Teološkog fakulteta na Voćarskoj cesti u Zagrebu (1970.). Tematski profiliran opus Vrkljanovih zgrada namijenjenih obrazovanju ostvaren je tijekom četiri desetljeća. Prikazana ostvarenja karakterizira intervencija u rubnim područjima grada. Izgradnja zgrada velikog mjerila svojom javnom namjenom i sadržajem, postavom, dimenzijom i strukturom predstavlja gradotvorni element u rubnim gradskim područjima čije će gradsko tkivo tek slijedećih godina zaokružiti promatrana područja. Opus karakteriziraju ortogonalne strukture longitudinalnih krila i većih volumena dvorana, sklopova simetričnih odnosno asimetričnih razvedenih struktura. Osnovna modularna struktura zgrade artikulirana je minimalnim izražajnim sredstvima (ritmičnim perforiranjem zidnog platna, odnosno izraženom skeletnom konstrukcijom). Tematski profiliran opus zgrada namijenjenih obrazovanju zasigurno nose ostvarenja iz tridesetih godina u Zagrebu, koja karakterizira simetričan koncept i reprezentativni izražaj državnih obrazovnih zgrada. Asimetrične razvedene strukture obilježavaju nerealizirane predratne projekte, te ocrtavaju otklon od klasičnog pristupa. Liberalizacija nastavnog procesa odražava se na arhitekturi Vrkljanovih školskih zgrada poratnih godina. Pregledom ostvarenja jasno se iščitava trasformacija konstruktivnog sistema - od kombiniranog sistema skeleta i zidova tridesetih godina XX. stoljeća do skeletne strukture koja ogoljela artikulira vanjštinu zgrade na Fratrovcu 1970. Tendenciju prilagodbe ambijentu karakterizira obloga zgrada materijalom toplog karaktera, od žbukanih pročelja pigmenta iz palete toplih zemljanih tonova, do obloge toplim materijalom opeke zgrade na Fratrovcu Pažljivo promišljanje i upotreba standardnih materijala određuju i interijer koji Vrkljan razrađuje do detalja opreme. Specifičnim oblaganjem komunikacijskih površina ostvaruje prepoznatljivu okosnicu zgrade velikog mjerila i ostvaruje integritet prostora, koji i danas dočarava autentičan karakter školskih zgrada. Vremenski odmak, odnosno promjena konteksta, te brojne promjene korisnika i namjena zgrada uvjetuju i promjenu karaktera zgrada. Vrkljanova ostvarenja zgrada za obrazovanje karakterizira postojanost i trajnost, čemu doprinosi izuzetna promišljenost izvedbe, te projektantski prosede koji definira strukturu zgrade koja nije funkcionalno jednoznačno dorečena, već omogućuje fleksibino i trajno korištenje prostora tijekom brojnih nepredviđenih okolnosti. Ostvareni opus zgrada za obrazovanje karakterizira racionalan pristup, koji sretno preklopljen s funkcionalnim programima školskih zgrada i novim konstruktivnim mogućnostima predstavlja osobit prilog &laquo ; ; ; zagrebačkoj arhitektonskoj školi&raquo ; ; ; , a posebice izgradnji visokih i srednjoškolskih učilišta Zagreba.

arhitekt Zvonimir Vrkljan; arhitektura; zgrade za obrazovanje; Zagreb; Split; Kutina; XX. st.

nije evidentirano