hrvatski

Razvoj glazbeno-pedagoške misli u 18. i 19. stoljeću

Za razumijevanje i kritičko promišljanje sadašnjosti glazbene nastave u općeobrazovnoj školi potrebno je poznavati i razumjeti i njezinu povijest. U ovom radu poseban smo naglasak stavili na razvoj glazbeno-pedagoške misli i glazbene nastave u 18. i 19. stoljeću, vremenu kad su djelovali značajni pedagozi čije su se misli i djelovanje odrazili i na razvoj glazbene pedagogije u narednim stoljećima. Riječ je o trima pedagozima: švicarsko-francuskom filozofu, književniku i glazbeniku Jean Jacques Rousseauu, švicarskom pedagogu Johannu Heinrichu Pestalozziju te njemačkom glazbenom pedagogu Hermannu Kretschmaru. U 18. stoljeću glazbeno obrazovanje stjecalo se u prvom redu u crkvenim školama, u kojima je naglasak bio na pjevanju, dok su formalni oblici svjetovnog glazbenog obrazovanja bili prisutni samo u manjem broju elitnih škola. Postojala je i privatna glazbena poduka koja je bila namjenjena djeci iz aristokratskih krugova i građanskih obitelji. U 19. stoljeću došlo je do potpune prevlasti građanstva te pojave novog društvenog uređenja – kapitalizma, što je utjecalo i na razvoj odgoja i obrazovanja. Obrazovanje tada više nije bilo važno samo zbog opismenjivanja, nego i zbog odgoja za građanski život i za osobni razvoj. I glazba je bila dio općeg odgoja i obrazovanja. Ona je važna jer duhovno obogaćuje, unapređuje socijalne odnose te doprinosi razvoju dječjeg karaktera. Pod glazbenim odgojem tada se nije mislilo na odgoj za glazbu kao umjetnost, nego na odgoj kod kojega je glazba bila sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva.

glazba, odgoj i obrazovanje, nastava glazbe, 18. i 19. stoljeće, Jean Jacques Rousseau, Johann Heinrich Pestalozzi, Hermann Kretschmar

nije evidentirano