hrvatski

Kriminal i represivni sustav u Osijeku u okvirima modernizacijskih procesa (1868. - 1918.)

U radu se analiziraju višestruke posljedice modernizacije u vremenu razvoja građanskog društva Banske Hrvatske na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće s posebnim naglaskom na najveći slavonski grad, Osijek. U kontekstu demografskog rasta, urbanizacije i industrijalizacije utemeljene u kapitalističkoj paradigmi, modernizacijsku preobrazbu doživio je i represivni sustav, bilo kroz artikulaciju novih zakonskih regulativa (naročito za vrijeme banovanja Ivana Mažuranića 1870-ih godina) ili ustroj modernog redarstva i zatvorske mreže. Sve navedeno popraćeno je formiranjem složenih birokratskih struktura koje su devijantna ponašanja i kaznena djela pomno bilježila koristeći se metodama poput objavljivanja redovitih statističkih izvještaja ili uspostavljanjem efikasnih komunikacijskih kanala na svim razinama vlasti. Navedene su pojave korespondirale sa sličnim procesima vidljivima i u drugim industrijskim, postfeudalnim zemljama koje su tijekom „dugog“ 19. stoljeća prošle kroz metamorfozu vlastitih kaznenih sustava, zamijenivši javne egzekucije i mučenja s jasno uređenim zatvorskim ustanovama. U tom su pogledu za ovaj rad od iznimne važnosti doprinosi Michela Foucaulta koji je, analizirajući „rađanje“ zatvora, promišljao i o teorijskim konceptima poput biopolitike ili disciplinarnog društva. Uz neizostavne osvrte na istočnoslavonsko seosko okruženje, u fokusu rada nalaze se zbivanja u Osijeku zbog čega je tekst prvenstveno urbanohistorijskog te sociohistorijskog predznaka. Preuzimajući upravne modele i političke smjernice iz Zagreba, Budimpešte i Beča, osječke su gradske vlasti poduzele nove korake u osiguravanju produktivne radne snage te izoliranju nepoželjnih devijacija u vidu prekršaja i kriminalnih radnji, koji su analitički razmatrani i kategorizirani. S obzirom na navedeno, u tekstu su korištene i metode asimetrične komparatistike budući da je određene pojave poput tretmana Roma, prostitutki ili socijalističkih agitatora, potrebno razmatrati unutar širih kontekstualizirajućih okvira. Također, elementi mikrohistorijskog istraživanja vidljivi su u nastojanju da se kroz analizu diskursa onovremenih novina, službenih dopisa, memoarskih spisa ili pojedinih aktera, čije su izjave zabilježene u sudskim zapisnicima rekonstruiraju perspektive pojedinaca različitih profila - od zatvorskih upravitelja, pravnih teoretičara, novinara i gradonačelnika do klera, buntovnih seljaka ili anarhistički nastrojenih radnika. Ukratko, svrha je disertacije analiza određenih oblika kriminaliteta i subverzije u Osijeku u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, kao i elaboracija modaliteta djelovanja represivnog sustava spram navedenih pojava u kontekstu modernizacije.

kriminal, subverzija, represivni sustav, modernizacija, kasno 19. stoljeće, Osijek

nije evidentirano