hrvatski

ANALIZA STABILNOSTI I ADAPTABILNOSTI PRINOSA ZRNA OS EKSPERIMENTALNIH HIBRIDA KUKURUZA

Cilj svakog oplemenjivačkog programa kukuruza jest doći do što kvalitetnijeg genotipa. Ovo podrazumijeva kreiranje genotipova visokog prinosa koje će ujedno odlikovati visoka stabilnost (postojanost) svojstava od interesa. Provedena su dvogodišnja istraživanja stabilnosti prinosa F1 generacije križanaca dobivene linija tester planom križanja elitnih inbred linija kukuruza. Korišten je slučajni blokni raspored u četiri ponavljanja na ukupno šesnaest lokaliteta tijekom 1995. i 1996. godine. Prosječni prinos zrna u pokusima na razini obje godine istraživanja iznosio je 9.81 tha - 1, a varirao je u rasponu od 7.28 do 11.18 tha - 1. Procijenjeni parametri kojima se opisuje stabilnost prinosa - koeficijent regresije (bi), varijanca odstupanja od regresije (sdi) i ekovalenca (Wi) omogućili su grupiranje genotipova u skupine s obzirom na visinu i stabilnost prinosa. Tako je izdvojeno pet genotipova visokog i stabilnog prinosa, trinaest nestabilnih genotipova te šest genotipova kojima nije precizno utvrđena pripadnost niti jednoj od navedenih skupina. Potvrđena je činjenica da se najprinosniji genotip ne mora ujedno odlikovati i stabilnim prinosom.

kukuruz; hibridi; stabilnost; adaptabilnost; prinos zrna

nije evidentirano