hrvatski

Apsolutne konstrukcije u evanđeoskim tekstovima hrvatskih protestanata

U ovome se radu predstavljaju rezultati istraživanja zastupljenosti apsolutnih konstrukcija u evanđeoskim tekstovima hrvatskih protestanata, koji se nalaze u glagoljičkome i ćiriličkome izdanju Novoga testamenta te u glagoljičkome, ćiriličkome i latiničkome izdanju Postile, čime se nastavlja sustavna raščlamba jezika hrvatskih protestantskih izdanja. Osnovni je cilj odrediti status tih konstrukcija, ali i razmotriti utjecaj mogućih predložaka kako bi se iz novoga kuta rasvijetlila njihova uloga u nastanku prvoga hrvatskoga cjelovitog prijevoda Novoga zavjeta. Budući da su dosadašnja istraživanja pokazala da su se prilikom stvaranja svojega prijevoda hrvatski protestanti oslanjali na drugo izdanje Lekcionara Bernardina Splićanina (tzv. Zborovčićev lekcionar, 1543.), bilo je očekivano da će se potvrditi pretpostavka o boljoj zastupljenosti apsolutnoga nominativa naspram drugih sintaktičkih konstrukcija, što je ovim istraživanjem i dokazano. Ta se sintaktička značajka može dakle nesumnjivo pripisati utjecaju lekcionarske tradicije, dok su malobrojni primjeri apsolutnoga dativa utjecaj hrvatskoga staroslavenskog jezika i odjek glagoljaške izobrazbe hrvatskih protestanata.

hrvatski jezik, 16. stoljeće, reformacija, Biblija, sintaksa, particip, apsolutni nominativ, apsolutni dativ

nije evidentirano