hrvatski

Stjepan Đaković (1862. - 1948.), Horatius Cybaliensis

Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima organizirao je 16. studenoga 2017. znanstveni skup posvećen Stjepanu Đakoviću (1862. – 1948.) u povodu 155. obljetnice njegova rođenja. Upraviteljica vinkovačkoga Akademijina Centra Anica Bilić voditeljica je skupa i autorica projekta Knjiški Krnjaš, kojega je pokrenula 2015. Otada se u rodnoj kući Ivana Kozarca na dan njegove smrti 16. studenoga održava Knjiški Krnjaš posvećen piscima s Krnjaša, a 2017. godine u znanstvenoistraživačkom je fokusu bio Stjepan Đaković, rođen 1862. u Šarengradu, a veći dio života proveo je Vinkovcima i Krnjašu, „krnjem sokaku“, što se proteže uz obalu Bosuta. Ime Stjepana Đakovića široj javnosti uglavnom je nepoznato premda pripada plejadi značajnih i znamenitih osoba koje su svojim radom i postignućima unaprijedile Vinkovce te Đakovačku i Srijemsku biskupiju krajem 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća stoga je cilj Znanstvenoga skupa Stjepan Đaković, Horatius cybaliensis, u povodu 155. obljetnice rođenja bio okupiti znanstvenike i istraživače koji će pouzdanim činjenicama ispisati njegov životopis, usustaviti građu i literaturu o njemu, ocijeniti njegov rad te upotpuniti njegovu portret i stvaralački profil. Svojom svestranošću Stjepan Đaković plijeni i danas pozornost zbog čega je bilo nužno interdisciplinarno mu pristupiti. Kruna stvaralačkoga životopisa Stjepana Đakovića latinsko je prigodno pjesništvo kojemu je znanstvenoistraživačku pozornost posvetila i provela interpretativnu raščlambu IRENA GALIĆ BEŠKER (Zagreb) te ga pozitivno ocijenila i potvrdila opravdanost vokacije cibalskoga Horacija / Horatiusa cybaliensisa. Budući da je Stjepan Đaković bio gimnazijski profesor u Vinkovcima od 1894. do 1924., odgojio je brojne naraštaje vinkovačkih gimnazijalaca, a učenici su mu bili, uz brojne druge, Joza Ivakić, Ivan Kozarac, đakovački biskup Antun Akšamović i Vladimir Kovačić. Bivši učenik i susjed, hrvatski književnik Vladimir Kovačić posvetio je Poslanicu Stjepanu Djakoviću, umirovljenom profesoru i začasnom kanoniku u povodu 50. godišnjice misništva punu zahvalnosti te objavio u Hrvatskom braniku 1936., a Đaković u sljedećem broju piše Odjek na „Poslanicu“ miloga mi đaka a sada prijatelja književnika Vladimira Kovačića. Njihovom prigodnom epistolarnom komunikacijom bavi se ANICA BILIĆ (Vinkovci) te osvjetljuje veze vinkovačkoga književnoga kružoka i status prigodnica. KRISTINA REPAR (Zagreb) posvetila je svoje izlaganje Stjepanu Đakoviću kao muzikologu, orguljašu, zborovođi te suradniku časopisa za sakralnu glazbu Sveta Cecilija, koji je 2017. godine obilježio 140. obljetnicu izlaženja. LUKA MARIJANOVIĆ (Đakovo) osvijetlio je Đakovićev cjelokupan život i različite interese s posebnim osvrtom na svećeničko zvanje i položaj tijekom 62 godine misništva, katehetski rad u osječkoj i vinkovačkoj gimnaziji tijekom 36 i pol godina prosvjetnoga staža, kulturni, književni i prevodilački rad kao i brojne druge aktivnosti kojima se uspješno bavio zbog čega su ga nazivali „uresom vinkovačkoga dekanata, ponosom i dikom biskupije“. ZLATKO VIRC (Vinkovci) upotpunio je portret Stjepana Đakovića društvenim i kulturnim radom kojim je pridonosio boljitku Vinkovaca, napose kao agilni tajnik Hrvatske čitaonice, čak je sudjelovao u podizanju spomen-ploča Josipu i Ivanu Kozarcu te je i drugim vrijednim aktivnostima unaprijedio kulturu Vinkovaca. Memoarski zapis Krnjaš br. 4, sjećanja iz najranije mladosti na Stjepana Đakovića, djeda ujaka po majčinoj lozi, napisao je akademik STJEPAN JECIĆ, rođen u Vinkovcima 1934., redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2000., član Predsjedništva HAZU 2004. – 2010., tajnik Razreda za tehničke znanosti HAZU 2011. – 2018., professor emeritus na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Ne samo da je rad Stjepana Đakovića neproučen i neocijenjen nego i nedostupan jer je rasut po periodici te su nastojanja ANKICE LANDEKA (Đakovo) usmjerena na prikupljanje, sređivanje i usustavljivanje prijeko potrebne bibliografije radova Stjepana Đakovića, kao i bibliografije radova o njemu, što je preduvjet i poticaj budućim istraživanjima. Zaključak je znanstvenoga skupa da je Stjepan Đaković vrijedan pozornosti jer su mu rad i postignuća puno veća negoli se mislilo prije održavanja skupa kojim se utvrdilo da je njegovo značenje premašilo vinkovačke, lokalne okvire te zauzima važno mjesto u hrvatskoj književnoj povijesti ne samo kao jedan od posljednjih pjesnika latinista nego svojim latinskim prigodnicama zavrjeđuje naziv cibalskoga Horacija, a ovaj skup zbornik radova.

Stjepan Đaković, hrvatski latinist, prigodnice, kateheta, crkveno pjevanje, bibliografija

nije evidentirano