hrvatski

Što kada prvi antiepileptik zakaže?

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest i za sada jedina koja se lijekovima može u potpunosti staviti pod kontrolu. Pa ipak, liječenje epilepsije u više od polovice bolesnika je dijagnostički i terapijski izazov. U svakodnevnom kliničkom radu ponekad je prva dilema kada započeti antiepileptičku terapiju. Nadalje oko 50% bolesnika s epilepsijom zadovoljavajuće reagira na prvi antiepileptik (AEL). Prvi korak u ovakvim slučajevima nije promjena terapije već ponovno ispitivanje anamneze i heteroanamneze radi provjere postavljene dijagnoze. Naime, više od trećine farmakorezistentnih bolesnika uopće nema epilepsiju već neepileptičke napadaje različite geneze, ali se nažalost godinama neuspješno i nepotrebno liječe AEL. Nakon potvrde dijagnoze preporučljivo je umjesto rane politerapije pokušati zamjensku monoterapiju najprikladnijim lijekom. Budući da se u većine bolesnika koji dobro reagiraju na prvi AEL, zadovoljavajući učinak postiže srednjim ili malim dozama, princip započinjanja liječenje je doista "start low and go slow", odnosno uvođenje AEL u niskim dozama i spora titracija do zadovoljavajućeg učinka. Oluka o izboru AEL ovisi o nizu čimbenika, a među najbitnijima su vrsta epilepsije/sindroma, spol, komorbiditet, komedikacija , dob, zanimanje te također niz drugih individualnih čimbenika.

Epilepsija, antiepileptik, liječenje

nije evidentirano