hrvatski

Petar Preradović između kršćanstva i spiritizma

Ljudi su se oduvijek zanimali za parapsihološke fenomene, ali su oni postali predmetom znanstvenog interesa tek od 70-ih godina 19. stoljeća. Za razliku od poslovično sumnjičavih znanstvenika, filozofi, pisci, umjetnici, avanturisti, pripadnici aristokracije, ali i građanstva bili su vrlo otvoreni prema okultnom, o čemu svjedoči mnoštvo spiritualističkih pravaca, učenja i udruženja popularnih u to vrijeme (Lachman, 2003 ; Berry, 2013). Na strani onih koji su takve ideje prihvaćali, našli su se i brojni književnici svjetskog romantizma, književne epohe čija je jedna od temeljnih odrednica upravo zanošenje tajanstvenim, mističnim, egzotičnim i fantastičnim, što su nerijetko unosili u svoja djela. Književnici hrvatskoga romantizma, pak, bili su više okupirani društvenim temama, ali je bilo i onih koji su pokazivali zanimanje za navedene pojave i ideje, poput istaknutog hrvatskog pjesnika romantizma, Petra Preradovića, odgojenog u kršćanskom duhu i tradiciji, ali s razvijenom sklonosti prema parapsihološkim fenomenima i spiritizmu, što je vidljivo iz određenog dijela njegova stvaralaštva. U Preradovića se na vrlo zanimljiv način isprepleću spiritistički nauk, spiritualističke ideje i njegova temeljna kršćanska uvjerenja, što nam otežava konačan sud o pjesnikovim stvarnim stavovima prema eshatološkoj problematici.

Petar Preradović ; romantizam ; parapsihologija ; spiritizam ; spiritualizam ; krščanstvo

nije evidentirano