hrvatski

Mirisi i okusi međimurskog zavičaja u iseljeništvu

Krajem su šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća brojni stanovnici međimurskoga kraja otišli na privremeni rad u inozemstvo. Događalo se to najvećim dijelom zbog nemogućnosti zapošljavanja u rodnome Međimurju u tome razdoblju poveće gospodarske nerazvijenosti Međimurja. Posao u inozemstvu pronalaze samostalno, preporukom ili posredovanjem u najvećoj mjeri u zemljama srednje i zapadne Europe, u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj. Odlazili su na rad prema tim zemljama zbog nedostatka domicilne radne snage te su stoga bile prisiljene zapošljavati strance, odnosno radno sposobno stanovništvo iz drugih zemalja. Migracija izvan granica Međimurja na takozvani privremeni rad u inozemstvo i život međimurskih migranata u zemljama primateljicama nije bila lagana odluka ili pak jednostavan životni potez u praksi, a često se kod mnogih migranata zbivao oblik stalnoga kretanja između dviju država. Komunikaciju sa zavičajem i permanentna migracijska kretanja međimurskih migranata činili su podnošljivijim mirisi i okusi iz zavičaja poznati im iz međimurske kuhinje. Zajedno s migrantima u novo radno odredište migrirali su i autohtoni recepti, ponekad privremeno, a s nekima i zauvijek. S migrantima su često putovale i namirnice koje se nisu mogle kupiti u državi boravka i rada. Stjecanjem uvjeta i prava za mirovinu, a u nekim slučajevima i prije mirovine, veliki se broj Međimuraca vraća u Međimurje. Posebnost međimurske kuhinje, kao sastavni dio nacionalne hrvatske kuhinje, ima svoju dužu povijest. Međimurje je smješteno na sjeveru Republike Hrvatske, graniči s Mađarskom i Slovenijom čiji su gastronomski utjecaji stizali u Međimurje kroz dugogodišnju povijest nadopunjujući i bogateći međimursku kuhinju i jelovnik. Cvjetnjak Hrvatske, kako se danas često naziva Međimurje, ima dugu poljoprivrednu tradiciju. Taj se prostor stoljećima opskrbljivalo s vrhunskim poljoprivrednim sastojcima koji su se koristili u međimurskoj kuhinji u pripremanju konačnog proizvoda – autohtonih međimurskih jela. Vjerujemo i želja nam je, da će Vam čitanje knjige biti ujedno i putovanje kroz različite mirise i okuse međimurskoga kraja koju smo uz pomoć fotoaparata začinili fotografijama kako bi osjećaj raznolikosti i živosti upijanja doživljaja bio potpuniji. Knjiga je kroz misaonu komunikaciju prije svega namijenjena Međimurcima u iseljeništvu koji rado spremaju tradicionalna autohtona jela jer ih podsjećaju na zavičaj i dio života koji su proveli u rodnome kraju s obitelji, kao i onim Međimurcima koji su izvan granica međimurskoga kraja otvorili restorane. Istodobno, namijenjena je svim povratnicima koji su se iz tuđine vratili u Međimurje, ali i svima koji nikada nisu nigdje drugdje živjeli osim u Međimurju, naraštajima mladih ljudi koji žele upoznati kraj svojih roditelja, baka i djedova i osjetiti mirise i okuse pradomovine, jedinstvenost međimurskog kraja, života i ljudi između Mure i Drave. Knjiga je namijenjena i osobama mlađe životne dobi koje žive u Međimurju kako bi dodatno upoznali sinergijske resurse prostora i hrane putem autohtonih okusa i osjetili mirise hrane rodnoga zavičaja, hrane koja se s obzirom na različite nove životne trendove i okolnosti u kojima živimo sve rjeđe priprema, ali i nadalje rado konzumira. Na kraju, namijenjena je i svim konzumentima koji vole i voljni su osjetiti mirise i kušati okuse Međimurja, osobama koje jednostavno vole Međimurje.

Iseljenici, Međimurska županija, mirisi, okusi, migracije

nije evidentirano