hrvatski

Alternativni urbani prostori na primjeru Zagreba

Odnos simboličke i fizičke komponente urbanog prostora te procesi konstituiranja prostora (Löw) i prisvajanja prostora (Bourdieu) u fokusu su ovoga rada. Relacijski pristup prostoru u urbanoj sociologiji pruža uvid u procese konstituiranja prostora kao apstraktne kategorije, čije su značajke izravno vidljive u konkretnim mjestima. Na primjeru grada Zagreba ukazuje se na postojanje alternativnih prostora (kao apstraktnih konstrukata), koji postoje paralelno s dominantnom slikom grada kao zajedničkog dobra. Takvi, alternativni prostori, pokazuju drugačiju sliku u kojoj grad nije jedinstveni, zajednički prostor nego prostor dominacije određenih aktera i društvenih grupa nad ostalima, posebnice nad subkulturnim i marginaliziranim skupinama. Simboličko značenje određenih dijelova grada pokazuje se kao važna odrednica procesa prisvajanja prostora od strane dominantnih aktera i grupa, kao i procesa marginalizacije ostalih, odnosno različitih (primjerice subkulture ili beskućnici). Simbolička značenja i društveni odnosi izravno se translatiraju u prakse i načine korištenja mjesta te prisutnost i vidljivost određenih društvenih grupa u njima. U izlaganju se analiziraju rezultati etnografskih istraživanja subkulture navijača ( BBB ) i mladih ( Medika ), provedenih 2016. i 2018. godine. Simbolička dominacija se analizira na prostornom pozicioniranju navedenih subkultura te njihove fizičke i simboličke prisutnosti u prosto- SOCIJALNA KOHEZIJA U DRUŠTVU POLARIZACIJE, KONFLIKATA I NEJEDNAKOSTI 62 ru grada Zagreba. Demokratski model grada morao bi uključivati i omogućavati koegzistenciju različitih prostora u simbolički važnim mjestima poput središta grada, dakle, grad bi trebao biti zajedničko dobro svih građana, pa je u tom smislu na navedenim primjerima analizirana društvena kohezija i faktori koji na nju utječu - pozitivno ili negativno.

Konstituiranje prostora, mjesta, simbolička dominacija, subkulture, marginalizacija

nije evidentirano