hrvatski

Načelo ne bis in idem nakon presude A. i B. protiv Norveške: mogućnost kaznenog progona za djelo o kojem je već odlučeno u prekršajnom postupku

U početnom dijelu rada analizira se poimanje načela ne bis in idem u praksi Europskog suda za ljudska prava prije presude A. i B. protiv Norveške, uz osobit osvrt na presude Maresti i Tomasović. Pojašnjavaju se kriteriji Engel i Zolotuhin. Na temelju ispitivanja teorijske održivosti kriterija Zolotuhin zaključuje se da je shvaćanje djela u toj odluci (idem factum) ispravno. Potom se opisuje judikatura Suda o elementu bis, pri čemu se naglašava da su jedno vrijeme postojala dva različita smjera njegova tumačenja. U nastavku se analizira sama presuda A. i B. protiv Norveške, a posebna se pozornost posvećuje kriteriju bliske povezanosti u naravi i vremenu, koji se u radu testira kroz prizmu hrvatskog pravnog sustava, sa zaključkom da je vođenje kaznenog postupka nakon pravomoćne prekršajne osude za isto djelo načelno moguće. U sljedećem se poglavlju daje osvrt na tzv. shvaćanje pro persona načela ne bis in idem, koje je danas odbačeno. Prikazuju se osnovne konture njemačkog prekršajnog postupka, a osobito mogućnost vođenja kaznenog postupka nakon pravomoćnosti prekršajnog naloga. U završnom dijelu rada analizira se domaća sudska praksa u tri različita stadija nakon presude Maresti. Na samom se kraju daju smjernice za postupanje de lege lata i prijedlozi de lege ferenda.

ne bis in idem, A. i B. protiv Norveške, bliska veza u naravi i vremenu

nije evidentirano