hrvatski

Smrt kao dvostruki eksces u poeziji Darka Cvijetića

Rad se bavi tretmanom teme smrti u pjesništvu suvremenog bosanskoga autora Darka Cvijetića. Cvijetićev opus prepun je motiva smrti do razine da smrt postaje ključno mjesto njegovih tekstova te se kao takav teško može usporediti s bilo kojim drugim suvremenim opusom slavenskoga konteksta. Riječ je o svojevrsnoj poetici smrti koja se dosljedno ispisuje od jedne do druge Cvijetićeve zbirke, konstruirajući ne samo jedinstvenu pjesničku galeriju mrtvih nego i galeriju ranjenih, na podlozi dehumanizirane slike svijeta, prvenstveno ratne i postratne Bosne. Zločinačko, ponekad gotovo demonsko lice Balkana kraja 20. i početka 21. stoljeća temeljni je semantički okvir za većinu Cvijetićevih testova, a smrt i rane njegova su provodna motivska mjesta. U ovome opusu, primarno postmoderne poetičke geste, smrt zadobiva odrednice slučajnosti i ekscesa, pri čemu je važno da je riječ o dvostrukom ekscesu – kako svijeta (čovjeka), tako i jezika. Dvije navedene kategorije u Cvijetićevoj su poetici sljubljene na principu klepsidre, odnosno, međusobno se odnose principom spojenih posuda, što pak suštinski korespondira s wittgensteinovskim poimanjem jezika. Doživljajni predznaci takvih dviju kategorija – smrti kao spoznajne i jezične činjenice – u ovom su pjesništvu, međutim, suprotni: slučajna/nasilna smrt kao činjenica maksimalnog spoznajno-emotivnog intenziteta u pjesničkoj se realizaciji manifestira kao jezično inferiorno ili samorazumljivo mjesto lišeno retoričnosti, manirizma ili patosa. Proces stišavanje jezične geste ponekad ide do razine iščašenja i ruba zaumnosti te je kao takav u kontrapunktu sa semantikom onoga čiji je označitelj. Rezultat navedene napetosti razriješava se kao implozija koja se, međutim, događa u čitatelju, dok tekst do kraja ostaje suzdražan, emotivno kastriran. Jedinstven pristup smrti kao manifestaciji dvostruke ekscesnosti, svijeta i jezika, u foskusu je ovoga rada, a analiza se temelji na četirima autorovim pjesničkim zbirkama – Masovne razglednice iz Bosne (2012.), Konopci s otiskom vrata (2013.), Mali ekshumatorski eseji (2015.) i Emotikoni u Viberu (zbirka pred izlaskom).

Bosna, Darko Cvijetić, eksces svijeta, eksces jezika, smrt kao slučaj(nost)

nije evidentirano