hrvatski

Utjecaj gama zračenja na slikani sloj

Zračenje je prijenos energije elektromagnetskim valovima ili česticama. U ovom istraživanju primijenjeno je gama zračenje radiaktivnog izotopa kobalta-60, koje spada u grupu ionizirajućeg zračenja što znači da posjeduje dovoljno energije da ionizira tvari. Na temelju gama zračenja radiaktivnog izotopa kobalta-60, zasniva se fizikalna i beskontaktna radijacijska metoda dezinfekcije i dezinsekcije koja se već nekoliko desetljeća uspješno primijenjuje u saniranju raznovrsnih nametnika i mikroorganizama nastanjenih na organskom materijalu mnogobrojnih umjetnina. Velika prodornost gama zraka osigurava efikasnost i pouzdanost biocidnog djelovanja jer lako prolaze kroz materijale i imaju dovoljno energije za ionizaciju materije zbog čega mogu oštetiti žive stanice u svim fazama njihovog razvoja. Jedini takav izvor gama zračenja (radioaktivnog izotopa kobalta, 60Co) u Hrvatskoj se nalazi u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju (LRKD) Instituta Ruđer Bošković. Najvažniji parametar o kojem ovise svi efekti zračenja naziva se apsorbirana doza, D, oznake grej, Gy, koja opisuje povećanje unutrašnje energije u tvari izloženoj ionizirajućem zračenju te označava energiju zračenja koju je primio ozračeni medij. Osim apsorbirane doze važna je i brzina apsorbirane doze, Ḋ [Gy/s], koja ovisi o jačini polja zračenja dok polje zračenja ovisi o aktivnosti izvora. Brzina doze može se podesiti prema potrebi s ciljem da se bira namanja doza za što efikasniju i željenu konzervaciju. Osim, već istraženog, štetnog utjecaja gama zračenja na nametnike, u ovom istraživanju, problematika je usmjerena na moguće štetne utjecaje gama zračenja na veziva i slikani sloj. Odabrano je šest vrsta veziva podijeljenih u dvije skupine s obzirom na kemijsku strukturu, a to su: polisaharidno vezivo, odnosno arapska guma i proteinska veziva u koje spadaju bjelanjak, žumanjak, cijelo jaje, kazein i tutkalo. Veziva su podvrgnuta zračenju dozama od 2, 7, 10, 25 i 100 kGy, a upotrebljene su dvije različite brzine doze zračenja, maksimalna brzina doze kod veziva ozračenih u centru koja je u vrijeme istraživanja iznosila Ḋmax = 7, 695 Gy/s, i manja brzina doze zračenja kod uzoraka ozračenih na udaljenosti od centra, Ḋ = 69, 98 Gy/s. Nakon zračenja, na vezivima su mijerene promjene u boji pomoću spektofotometra odmah nakon zračenja i mjesec dana kasnije, te promjene nastale na molekularnoj razini pomoću FTIR uređaja. Kasnije je svih šest navedenih veziva pomiješano s pigmentom olovne bijele te su tako pripremljeni uzorci slikanih slojeva podvrgnuti jednakom tretmanu ozračivanja kao i sama veziva. Nakon ozračivanja tako pripremljenih slikanih slojeva, promatrana je samo promjena boje, također pomoću spektofotometra.

gama zračenje ; veziva ; olovno bijela ; slikani sloj ; kolorimetrija ; FTIR

nije evidentirano