hrvatski

Moderno društvo i pretpostavke vizija svijeta

Pitanje budućnosti staro je koliko i društvo, ali se o njemu različito razmišljalo. Prvobitna društva ne poznaju distinkcije između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti a u religijama svijet je stvoren pa je budućnost čovjekov ovozemaljski koevolutivni put. Moderno društvo shvaća budućnost kao prostor otvorene ljudske kreacije u kojoj dominira ideja razvoja a vrijeme postaje mjerilo promjena. Usprokos usponu znanosti predviđanja budućnosti su kondicionalna, pa se traga za novim paradigmama, ali se ne odustaje od ideje razvoja. Ekonomsku racionalnost zamjenjuje ekološka s dva ključna pojma: "održivost" i "raznolikost". Autor polazi od teze da na budućnost utječu prošlost, sadašnjost i vizije, pa pokazuje (znanstveno-tehnološka, socijalna) postignuća i proturječno nasljeđe 20. stoljeća (sukobe) kao sadržaj s kojim čovječanstvo ulazi u 21. stoljeće. Veliki su iskoraci let u svemir, prodor u atomsku jezgru i ljuski genom, ali su nerazriješena pitanja porasta svjetskog stanovništva, moguća anarhičnost razvoja uporabom znanstveno-tehničke moći te odnos prema prirodi. Autorova je teza da biokibernetska revolucija zatvara jedan ciklus ljudske kulture (od neolitske preko industrijske revolucije) i otvara mogućnosti nastanka "treće prirode", kao novog antropološkog spiralnog koraka.

biokibernetska revolucija, budućnost, moderno društvu, "treća priroda", vizije svijeta

nije evidentirano