hrvatski

Translokacija prijenosnika glukoze 4 (GLUT4) u skeletnim mišićima u eksperimentalnom autoimunosnom encefalomijelitisu (EAE)

Uvod: Eksperimentalni autoimuni encefalomijelitis (EAE) je životinjski model za određene neuroinflamatorne bolesti središnjeg živčanog sustava (SŽS), poput multiple skleroze (MS). EAE je popraćen prolaznom slabošću ili paralizom stražnjih udova. Metode: U radu su korišteni Dark Agouti (DA) štakori na kojima je istražen učinak oštećenja SŽS-a u EAE-u na skeletne mišiće. Tijek bolesti je praćen 20 dana (jedan relaps) i 30 dana (dva relapsa). Nakon razvoja maksimalnih kliničkih znakova životinje su tretirane polifenolima lišća masline (OLP, 1 g/kg, i.p.) i žrtvovane 20.-ti dan od starta. U skeletnim mišićima gastrocnemiusu, tibialis anterioru i soleusu, određeni su TBARS, karbonilirani proteini i aktivnost glutation peroksidaze (GPX) te provedene elektroforetske metode i patohistološki pregled tkiva mišića. Rezultati: SDS-PAGE je pokazao razlike u ekspresiji proteina u mišićima. Western blot analizom određena je ekspresija transportera glukoze 4 (GLUT4), a imunofluorescentnom mikroskopijom prikazana je uspješnost translokacije GLUT4. Patohistološki nalaz skeletnih mišića pokazao je abnormalna mišićna vlakna u EAE-u, denervaciju, upalu i upalne infiltrate u vrijeme drugog relapsa te regeneraciju terapijom OLP-om. Zaključak: Nije uočeno poboljšanje translokacije GLUT4 i ugradnja u staničnu membranu pod utjecajem OLP terapije u odnosu na kontrolnu skupinu. Unatoč tome, predlažemo ove bioaktivne fenolne spojeve za terapijsku primjenu u autoimunim i neurodegenerativnim bolestima, uključujući MS.

eksperimentalni autoimuni encefalomijelitis, multipla skleroza, skeletni mišići, oksidacijski stres, prijenosnik glukoze 4

nije evidentirano