hrvatski

„Rodna ravnopravnost? (Zašto) ne!“ Stavovi (budućih) odgojitelja i odgojiteljica o rodnoj ravnopravnosti

U ovom se izlaganju raspravlja o rodnoj ravnopravnosti i još uvijek ambivalentnoj ulozi odgoja u njezinoj društvenoj uspostavi. Rečena ambivalentnost odnosi se na to da s jedne strane preživljavaju brojne odgojne prakse koje se tiču održanja društvenog statusa quo, formirajući i podupirući kod djece rodno diskriminatorne stavove i ponašanja, dok se s druge strane uspostavljaju nove odgojne prakse usmjerene k razvijanju emancipatornih potencijala djece, od kojih uvažavanje integriteta i slobode drugih, neovisno o njihovu spolu, predstavlja jednu od najznačajnijih vrijednosti (Yelland, 1998 ; MacNaughton, 2000). Potonje su objedinjene pod nazivom rodno osjetljivi odgoj nalazeći svoje teorijsko utemeljenje u feminističkoj filozofiji, pedagogiji i sociologiji. U izlaganju se posebna pažnja poklanja teorijskim kritičkim pristupima Milana Polića i Paula Freirea te njihovoj otvorenoj kritici onih aspekata odgoja koji su služili i još uvijek služe kao sredstvo manipulacije, indoktrinacije, homogenizacije i instrumentalizacije djece. Njihov se teorijski i praktični zagovor nužnosti promjene smisla odgoja u suvremenosti oprimjeruje strategijama promjene odgojiteljskih praksi, promjene stavova i ponašanja njihovih nositelja i nositeljica te promjene same odgojiteljske profesije. Premda je jasno da je odgojna uloga odgojitelja i odgojiteljica tek sekundarna u odnosu na roditeljsku, njihova važnost kako u borbi za ravnopravnost spolova tako i u borbi za pravednije društvo u cjelini neprijeporna je. Unatoč tomu, istraživanja njihovih stavova spram društvenih vrijednosti poput ravnopravnosti spolova još su uvijek rijetka. Vođena potonjim provedena su dva kvantitativna istraživanja 2017. i 2018. godine kojima su provjeravani stavovi o rodnoj ravnopravnosti studenata i studentica odgojiteljskog studija na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (N = 244) i odgojitelja i odgojiteljica u odabranim vrtićima u Gradu Zagrebu (N = 481). Rezultati provedenih istraživanja pokazuju da unatoč očekivanim pozitivnim stavovima spram rodne ravnopravnosti određeni broj (budućih) odgojitelja i odgojiteljica iskazuje otpor prema ovoj društvenoj vrijednosti i(li) nerazumijevanje načina na koji se ona ostvaruje i provodi

odgoj ; odgojiteljska profesija ; rodna ravnopravnost

nije evidentirano