hrvatski

Javna sveučilišta u Hrvatskoj: propisi i arhivske prakse u pismohranama rektorata

Javna sveučilišta u Hrvatskoj nisu samo mjesta akademskog razvoja i ostvarenja znanstvene i umjetničke djelatnosti, već su i prostori baštinskog karaktera u kojem značajno mjesto zauzima i njihovo arhivsko gradivo. No unatoč različitim propisima, uključujući i one koji se odnose na zaštitu kulturnih dobara, čini se da u praksi i izvan te sfere normiranosti dolazi do znatnih odstupanja, pa i u odnosu na pojedine sveučilišne pravilnike o zaštiti i (obradi) arhivskog i registraturnog gradiva. To se može zaključiti na temelju rezultata anketiranja zaposlenika zaduženih za pismohranu, a koje je provedeno u rektoratima hrvatskih javnih sveučilišta i to u svrhu propitivanja određenih stanja, postupaka i procedura koje se odvijaju u sveučilišnim pismohranama. Ti rezultati, između ostaloga, otkrivaju i veoma slabu uključenost informacijskih stručnjaka u arhivsku praksu, ograničenost prostornih kapaciteta, kao i češću neupućenost u prijašnje/ranije procedure rada s arhivskim i registraturnim gradivom, ali isto tako pokazuju i potencijal za uključivanje u neke buduće smjernice za unapređenje pojedinih arhivskih praksi i općenito informacijske struke u kontekstu potpore sustavu visokog obrazovanja kako mjesta čuvanja i zaštite iznimno vrijedne građe (posebno one koja se štiti kao kulturno dobro) ne bi samo služila kao predmet odlaganja i skladištenja do dana predaje nekom od nadležnih arhiva, već bi bila iskorištena u promociji povijesti i kulture, ali i samih sveučilišta.

sveučilište, javno sveučilište, arhivi, pismohrane, propisi, arhivske prakse, arhivsko gradivo

nije evidentirano