hrvatski

Uloga motivacijskih uvjerenja u procesu samoregulacije učenja matematike

Samoregulirano učenje se definira kao aktivan i konstruktivan proces kroz koji učenici postavljaju ciljeve učenja te nastoje nadgledati, regulirati i kontrolirati vlastite kognicije, motivaciju i ponašanje (Pintrich, 2004) kako bi ih ostvarili. Suprotno od toga, akademsko odlaganje (prokrastinacija) podrazumijeva odgađanje početka ili završetka aktivnosti koje su potrebne za ostvarenje akademskih ciljeva što predstavlja deficit u samoregulaciji učenja (Steel, 2007) te rezultira psihološkim stresom kao i postizanjem lošijih akademskih rezultata. Kako samoregulacija motivacije ima centralnu ulogu u samoregulaciji učenja (Wolters, 2011), možemo pretpostaviti da motivacijska uvjerenja značajno utječu i na sklonost učenika akademskom odlaganju. Stoga je cilj ovog istraživanja je bio ispitati ulogu motivacijskih uvjerenja u procesu samoregulacije učenja matematike, odnosno utvrditi motivacijske mehanizme koji dovode do akademskog odlaganja u području matematike. Kao teorijski okvir za istraživanje učeničkih motivacijskih uvjerenja odabrana je teorija učekivanja i vrijednosti (Wigfield i Eccles, 2000). Prema toj teoriji, na obrazovne ishode utječu uvjerenja o kompetentnosti te subjektivna vrijednost. Uvjerenja o kompetentnosti (samoefikasnost) odnosi se na procjenu vlastitih sposobnosti da se organizira i izvrši niz aktivnosti koje su potrebne da bi se ostvario željeni cilj, dok se subjektivna vrijednost odnosi na uvjerenja o razlozima zbog kojih se učenik uključuje u neku aktivnost i uključuje komponente interesa, važnosti, korisnosti i cijene truda. Kako je cijena truda vrlo rijetko ispitivana komponenta iz teorije očekivanja i vrijednosti, imala je centralnu ulogu u pretpostavljanom modelu. U istraživanju je sudjelovalo 600 učenika srednjih škola iz 7 gimnazija u Hrvatskoj. Prikupljeni su podaci o subjektivnoj vrijednosti matematike, cijeni truda za učenje matematike, samoefikasnosti u matematici, samoefikasnosti u samoregulaciji učenja matematike, i akademskom odlaganju. Za analizu podataka je primijenjena metodologija strukturalnog modeliranja. Rezultati istraživanja su pokazali da samoefikasnost u samoregulaciji matematike kao i dvije komponente cijene truda (procjena gubitka vremena i energije te emocionalna) imaju medijatornu ulogu u odnosu između subjektivne vrijednosti matematike (interes za matematiku te procjena važnosti i korisnosti matematike) i samoefikasnosti u matematici s jedne strane i akademskog odlaganja s druge strane. Ovo istraživanje doprinosi produbljivanju razumijevanja motivacijskih uvjerenja u istraživanju samoregulacije učenja matematike.

akademsko odlaganje ; samoefikasnost u matematici ; samoregulacija ; subjektivna vrijednost matematike

nije evidentirano