engleski

The greatest European cat

RIS - najveća Europska mačka Ris je namanja od tri velike zvijeri koje žive u Hrvatskoj. Ipak, za hvatanje plijena, bolje je opremljen od medvjeda i vuka. On ne obara plijen ogromnom snagom i masom kao medvjed, niti ga ne proganja u čoporu kao vuk. Pjegavo ga krzno čini teško vidljivim u šumskom staništu, a bešuman hod gotovo nečujnim. U hodu panđe skriva u mekušima među prstima da ne čini suvišnu buku i posebno da ih očuva savršeno oštrima. U čeljustima ima tipične zube za zvijeri sa jakim koljačima i izuzetno snažnim mišićima. Plijenu se prikrade, u nekoliko skokova mu se baci na leđa i vrat, te zabada oštre panđe u kožu tako da ga žrtva više ne može zbaciti sa sebe. Čim ju obori na tlo snažno zagrize za vrat, te čvrsto i ustrajno drži ugriz preko dušnika i vratnih žila sve dok žrtva ne prestane disati. Na koži vrata ostanu samo 4 rupe od očnjaka i lokalno potkožno krvarenje. Tako može savladati plijen višestruko veći od sebe ; najčešće srnu, a povremeno i jelena. Žrtvu jede od buta, gdje je meso nakvalitetnije i najobilnije. Ostatak plijena zastire lišćem i vraća se svakodnevno na nove obroke dok sve ne pojede. Prosječnu srnu pojede za 4 do 5 dana. Nakon parenja mužjak više nema ulogu u odgoju potomstva. Majka u proljeće rodi najčeše dvoje mladih koje prvo hrani samo mlijekom, a potom i donešenim mesom. Kasnije mladunci uče od majke vještinu lova, a osamostaljuju se kad navrše godinu dana života. Nekada je ris (Lynx lynx) nastanjivao cijelu Europu, ali je do danas opstao samo u Karpatima i dijelu Dinarida. Kao "štetočina" lovljen je do istrebljenja, najviše pomoću pasa od kojih bježi na drvo. Zadnja tri desetljeća poduzimane su u Europi brojne akcije za ponovo naseljavanje riseva u područja iz kojih je bio istrijebljen. Tako je do danas uspješno vraćen u Švicarsku i dio Francuske, kao i u sjeverni i središnji dio Dinarida, a to znači i u Hrvatsku. Autohtoni ris istrijebljen je u Hrvatskoj 1903. godine, a zadnji ostaci tih Dinarskih riseva još preživljavaju u Makedoniji i vjerojatno Albaniji. Nakon što su 1973. u Kočevlju u Sloveniji ispuštena 3 para riseva, koji su unešeni iz slovačkih Karpata, oni su se proširili do 1978. i u Hrvatsku, a zatim i do Bosne i Hercegovine. Tako je ta reintrodukcija bila najuspješnija od svih provedenih u Europi. Danas ris u Hrvatskoj ima status rijetke vrste i zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode od 1982. godine. Posebno povjerenstvo za praćenje populacije risa povremeno odobrava iznimni odstrel određenog broja riseva. Do 2000. godine zabilježena je smrtnost ukupno 200 jedinki. Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj živi 70 do 90 riseva, i to u Gorskom kotaru, Lici, Hrvatskom primorju i sjevernoj Istri. Povratkom risa Hrvatska je postala jednom od samo nekoliko zemalja u Europi koje u svojoj prirodnoj baštini inaju sva tri velika predatora našeg kontinenta: medvjeda, vuka i risa. Odrasli ris ima 18 do 30 kg. Živi u šumskim staništima svih biljnih zajednica. Ovisno o gustoći plijena po svakom risu potrebno je 10 do 40 km2. Dobro se penje i skače, aktivan može biti i danju i noću, a lovi pretežno prikradanjem. Hrani se sisavcima svih veličina od miševa i puhova do srna i jelena. Hvata i sporije ptice, te domaće životinje. Živi pojedinačno, a ženka u proljeće rađa 2 do 4 mlada koji s majkom provedu prvu godinu života, spolno sazriju za 2 do 3 godine, a mogu živjeti do 18 godina. Za trajni opstanak risa u našim šumama nije dovoljna njegova zakonska zaštita. Potrebna je i zajednička želja da ga očuvamo za naše buduće generacije. To znači da lovci trebaju prihvatiti da dio njihovog plijena pripadne risu, a država da treba platiti odštetu za , srećom mali, broj domaćih životinja koje pojede ris. Tako Hrvatska može i dalje biti jedna od malog broja zemalja u Europi gdje zajedno žive sve tri vrste autohtonih velikih zvijeri. To je savršen pokazatelj očuvanosti naše prirodne baštine i sve veći mamac za ljubitelje prirode iz cijelog svijeta.

lynx; Croatia

nije evidentirano