hrvatski

Analiza spolnoga dimorfizma antičke i kasnoantičke populacije Salone

Cilj: Utvrditi kod kojih je standardnih i nestandardnih mjera spolni dimorfizam izražen, razviti statističke modele za procjenu spola s pomoću pojedinačnih mjera i njihovih kombinacija te usporediti njihovu točnost. Cilj je bio i ispitati sličnost u spolnome dimorfizmu s drugim populacijama iz srodnoga vremensko-prostornoga okvira, odnosno širu primjenjivost razvijenih metričkih standarda. Metode: U istraživanje su uključeni ljudski koštani ostatci s dvaju nalazišta sa salonitanskih nekropola, nalazišta Solin – Smiljanovac (974 groba) i Bencunuše – Porta Salonae (15 grobova), datiranih 1. – 6., i 2. – 5. stoljeća. Za razvoj metričkih standarda za procjenu spola, uključeni su kosturi odraslih osoba iz kosturnih jednostrukih ukopa ili onih kod kojih je bilo moguće točno razdvojiti osobe. Isključeni su kosturi sa sustavnim patološkim promjenama i/ili anomalijama. Spol je procijenjen DSP metodom na temelju 4 – 10 dostupnih mjera zdjelice. Na kostima bez izraženih posmrtnih oštećenja i/ili patoloških i traumatskih promjena izmjereno je 84 standardnih i 19 nestandardnih mjera. Kod parnih kostiju izmjerene su obje kosti radi ispitivanja bilateralne asimetričnosti, a 20 kostura izmjereno je u dvama krugovima kako bi se ispitala ponovljivost. Ispitano je postoje li razlike u dimenzijama kostura između klasičnoga razdoblja i kasne antike. Ispitano je kod kojih je mjera spolni dimorfizam izražen te su linearnom diskriminacijskom analizom izračunane funkcije za procjenu spola, kao i podatci o njihovoj točnosti. Mjere kostura uspoređene su s mjerama kasnoantičke populacije Tarragone i uvrštene u diskriminacijske funkcije razvijene na toj populaciji. Rezultati: DSP metodom spol je uspješno procijenjen na kosturima 106 muškaraca i 101 žene ujednačene dobne strukture. Devet je mjera isključeno zbog nedostatne razine ponovljivosti. Kod 10/48 parnih mjera bilateralna asimetrija bila je statistički značajna. Mjere kostura iz klasičnoga i kasnoantičkoga razdoblja nisu se značajno razlikovale. Statistički značajan spolni dimorfizam zapažen je kod 62/80 standardnih te svih nestandardnih mjera. Razvijeno je 75 jednovarijantnih diskriminacijskih funkcija točnosti 63 % – 92, 1 % te 18 viševarijantnih, točnosti 77, 2 % – 93, 1 %. Točnost veću od 80 % ostvarilo je 43/75 jednovarijantnih te 17/18 viševarijantnih funkcija. Mjere zglobnih ploha i nestandardne mjere opsega dijafiza ostvarile su najveću razinu točnosti, a bile su i najdostupnije u istraživanju. Sve mjere koje su bile bilateralno asimetrične dostigle su veću točnost uporabom mjere veće strane. Mjere kostura iz salonitanske populacije bile su veće od mjera kostura iz tarragonske populacije, a diskriminacijske funkcije razvijene na toj populaciji nisu se mogle uspješno primijeniti na salonitanskoj. Zaključci: Ponovljivost mjerenja bila je zadovoljavajuća za većinu standardnih i nestandardnih mjera te je kod većine standardnih i svih nestandardnih mjera spolni dimorfizam bio izražen, pa su standardne i odabrane nestandardne mjere pogodne za uporabu. Mjere kostura iz klasičnoga i kasnoantičkoga razdoblja nisu se značajno razlikovale, zbog čega bi standardi trebali biti primjenjivi na kosturnim ukopima iz obaju razdoblja. U istraživanju je razvijen veliki broj diskriminacijskih funkcija visoke točnosti, što upućuje na važnost uključivanja standardnih mjera, ali i primjene odabranih nestandardnih mjera u budućim istraživanjima. Većina mjera s najvećom točnošću bila je i najčešće zastupljena u uzorku (posebno nestandardne mjere opsega), pa je pouzdana procjena spola u promatranoj populaciji moguća gotovo neovisno o stupnju očuvanosti kostura. Istaživanje je također pokazalo i važnost analiziranja bilateralne asimetrije jer je veća točnost procjene spola ostvarena mjerama kod kojih je ona bila statistički značajna, i to upravo na strani koja je bila veća. Najveći stupanj točnosti ostvaren je s pomoću viševarijantnih funkcija, no on nije bio znatno veći od ponajboljih jednovarijantnih funkcija. Rezultati su pokazali da izraženost spolnoga dimorfizma nije slična u populaciji Salone i kasnoantičkoj populaciji Tarragone te da diskriminacijske funkcije nisu međusobno primjenjive, pa se njihova pouzdanost prije primjene na drugim populacijama mora ispitati.

procjena spola ; diskriminacijska analiza ; antika ; kasna antika ; Dalmacija ; Salona

nije evidentirano