hrvatski

Ideal i ništavilo u kasnoga Šegedina

U tekstu se nastoji pretražiti Šegedinovo trajno nagnuće spram graničnih situacija. Prati se njegova književna produkcija od ranih osamdesetih do posljednjih "Razgovora" ("Nema spasa od života", 1997.)uključujući i nedavno ponovno tiskanje "Crnoga smiješka" (1969., 1998.). Na tragu dosadašnjih kritičkih pristupa (Šicel, Peleš, Popović, Disopra, Donat, Jelčić, Frangeš, Milanja, Brlenić?Vujić, ?)prepoznaje se i kasno Šegedinovo pismo kao filozofsko. Između povjerenja u idealitet i drhtanja pred ništavilom Šegedin se prvenstveno nalazi u književnoj egzistenciji i posredovanom kontempliranom dodiru sa životom. On ustraje u mediteranskom i egzistencijalističkom, bitno europskom nagovoru na pisanje. Šegedin će sam jednom prilikom kazati: "Ostajati pred otkrivenim užasom svijeta nije jednostavno (?) Živim u panici i tješim se da sam pravi istiniti ja samo u književnosti."

kâsna proza Petra Šegedina; ideal; ništavilo; mediteransko; egzistencijalističko

nije evidentirano