hrvatski

Schengenski sporazum

Europska unija garantira svojim građanima slobodu kretanja. To je jedno od osnovne četiri slobode koje osigurava Europska Unija, pored slobode kretanja dobara, usluga i kapitala. Upravo je Schengenski sporazum taj koji osigurava jednu od tih sloboda – slobodu kretanja ljudi. 1985. g. šest je europskih država potpisalo Schengenski sporazum. Pet godina nakon toga Schengenskom je konvencijom utvrđen način na koji će biti provedeno ukidanje provjere na unutarnjim granicama. Utvrđeno je i niz mjera za pojačavanje kontrole na vanjskim granicama, definirani su postupci za izdavanje jedinstvenih viza te uveden Schengenski informacijski sustav, koji je naknadno 2013. godine zamijenjen novom generacijom sustava SIS II. Potpisnici Schengenskog sporazuma izbrisali su međusobne granice na kopnu, moru i u zračnim lukama zbog čega je i postao sinonim otvorenih granica unutar Europske unije. Protokolom uz Ugovor iz Amsterdama, Schengenski sporazum i ostali elementi schegenske pravne stečevine, uvršteni su u institucionalni i pravni okvir Europske unije i dio su njezinog pravnog poretka. Ukidanje granične kontrole u praksi započinje 1995. Usvajanje schengenske pravne stečevine do pristupanja u Europsku uniju je obaveza za svaku državu kandidatkinju za članstvo u Uniji. Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije od 01. srpnja. 2013. godine ima mogućnost aplicirati za pristup Schengenskom prostoru. Cilj ovog rada je definirati elementarne odrednice Schengenskog prostora, prikazati način na koji je organiziran, te navesti uvjete koji moraju biti ostvareni da bi neka država ostvarila pravo Schengenskog prostora.

Schengenski prostor, EU, vanjske granice, unutarnje granice

nije evidentirano