hrvatski

Što je (ne)suvremeno u suvremenom školstvu?

Svaki odgojno – obrazovni sustav, osim znanstvenih, sadržava tradicijske i promiče individualne, gospodarske, kulturne, religijske, političke i druge društvene vrijednosti. U tom smislu brojni teoretičari odgojno – obrazovnih sustava ističu da je funkcija školstva, uz aktualni odgoj i obrazovanje, progresivno pridonositi daljnjem razvoju pojedinca i društva. U razdoblju kada školstvo nije u mogućnosti pratiti društvene i gospodarske promjene s jedne strane ali i potrebe pojedinca s druge dolazi do krize odgojno – obrazovnih sustava koja u najboljem slučaju rezultira dobro isplaniranim, organiziranim i realiziranim reformama. Republika Hrvatska promjenama u odgojno- obrazovnom sustavu i školstvu pokušava odgovoriti na potrebe suvremenog društva, pri čemu se analizom dokumenata na razini obrazovne politike ali i stručnih i znanstvenih radova mogu izdvojiti preporuke kako suvremena nastava treba biti usmjerena na učenika i aktivno učenje, poticati na samostalno istraživanje, primjenu inovativnih nastavnih strategija poput projektnog i problemskog učenja, učenja otkrivanjem, suradničkog učenja. Suvremena nastava treba razvijati kreativnost, cjeloviti razvoj ličnosti, nastavu utemeljenu na učenikovom iskustvu i praktičnom radu, podržavati inidividualizirani pristup učenju i poučavanju, interdisciplinarnost, inicijativnost i drugo. Navedene preporuke predstavljene su kao inovacije koje prije nisu postojale ili nisu bile dovoljno zastupljene u nastavnom procesu. Cilj ovoga rada je analizom kurikuluma u proteklih pola stoljeća (1964., 1972., 1989., 1993., 1999., 2006., 2011., 2019.) utvrditi jesu li navedene značajke suvremenog nastavnog procesa doista novina. Rezultati dobiveni na temelju analize dokumenata pokazali su da su humana i mnogostrano razvijena ličnost, inovativnost, stvaralaštvo, inidividualizacija, uvažavanje interesa, sposobnosti i individualnih razvojnih mogućnosti učenika, poimanje učenika kao aktivnog subjekta odgoja i obrazovanja zastupljeni i istaknuti u gotovo svim analiziranim dokumentima. Ipak, uočljivo je da na razini implementacije istih, nisu u potpunosti ostvarivana očekivanja. Odnosno, vrijednosti, načela ciljevi i didaktičke preporuke propisane u dokumentima nisu u punom potencijalu ostvarene u odgojno-obrazovnoj praksi. Stoga bi se suvremeni reformski procesi trebali usmjeriti na preveniranje sraza teorije i prakse.

kurikulum ; nastava usmjerena na učenika ; odgojno – obrazovni sustav ; reforma školstva

nije evidentirano