hrvatski

Rimski temelji zaštite poslovne tajne

Od samih početaka razvoja filozofske, pravne i ekonomske misli, mislioci, teoretičati i praktičari u centar izučavanja i bavljenja postavljali su čovjeka kao, kako ga je još Aristotel opisao, društveno biće (zoon politikon). Filozofija je kao znanost tako propitivala postojanje čovjeka u svijetu, njegov bitak i svrhu. Predmet od interesa pravne znanosti bio je kako što efikasnije usmjeriti, urediti pa i ograničiti ponašanje subjekata (fizičkih i pravnih osoba) kroz sustav pravnih normi, dok je objekt izučavanja ekonomije odnos društvenih zajednica koje se nalaze na određenom stupnju razvoja prema prirodi, članovima te zajednice, radu, proizvodnji, privređivanju i općenito razvoju gospodarskih odnosa. Međutim, novo doba, dovodi do bitnih promjena u ovoj konstelaciji. Iako čovjek još uvijek ostaje u središtu interesa, pojavljuje se i jedan novi pojam, a to je informacija. Informacija postaje ključ uspjeha odnosno neuspjeha, ona vodi do društvenog položaja, slave, materijalnog blagostanja, moći i ugleda u društvu. Prije stotinjak godina, u društvu koje znanstvenici nazivaju industrijskim, strateški izvor prihoda bio je kapital, dok je danas u društvu koje se naziva informatičkim, strateški izvor postala informacija.1 Upravo zbog takvog značaja informacije u suvremonom svijetu, pojavila se potreba da se informaciju adekvatno zaštiti. U tom smislu, u 19., a osobito u 20. stoljeću počinje se razvijati nova pravna grana, a to je pravo intelektualnog vlasništva koje se bavi različitim aspektima zaštite stvaratelja intelektualnih tvorevina kao što su zaštita prava autora, izumitelja, zaštita industrijskih uzoraka i modela, zaštitnih znakova i poslovne tajne. U nastavku ovoga rada, autorice će se baviti upravo poslovnom tajnom, njenom zaštitom te povijesnim razvojem te zaštite.

informacija, poslovna tajna, obveza čuvanja poslovne tajne, zaštita, actio servi corrupti

nije evidentirano