hrvatski

Alternativni znanstveni pristupi rješenju antimikrobne rezistencije

Antimikrobna rezistencija (AMR) je globalni javnozdravstveni problem današnjice sa tendencijom pogoršanja te se označuje kao spororastuća zdravstvena nepogoda i prijetnja društvu. S time u svezi, na globalnom, nacionalnom i regionalnom nivou težnja je regulatornih, zakonodavnih, upravnih i sveučilišnih tijela kao i biotehnoloških/farmaceutskih kompanija organizirati i upravljati sa odlukama koje će umanjiti ili usporiti rizik neučinkovitosti antibiotika odnosno rezistenciju bakterija na antimikrobne lijekove. No, AMR je poseban izazov za znanstvenu zajednicu. Uslijed smanjenja istraživanja usmjerenih ka de novo sintezama novih entiteta s antimikrobnim učinkom kao i usporavanju translacije predkliničkih istraživanja u kliničke faze, prema podacima regulatornih tijela (EMA i FDA), kombinacije antibiotika (npr. sa inhibitorima laktamaza) su izglednija budućnost, a što su do sada pokazale uspješne kombinacije terapija TBC-a, HIV-a. No, s druge strane, uslijed F-tipa (od engl. failure) nuspojave antibiotika, naša je odgovornost osigurati i zadržati djelotvornost i učinkovitost antibiotika te prevladati i međugeneracijski problem. Pod alternativnim pristupima rješenju AMR u znanstvenoj zajednici se podrazumijevaju istraživanja: a) prenamjena ne-antiobiotskih djelatnih tvari kao buduće potencijatore (adjuvanse) učinka antibiotika, sinergističkog djelovanja ; b) specifičnost terapije se postiže ciljanim pristupom sa konjugatima protutijelo-antibiotik, protutijelo virulentog čimbenika (uslijed renesanse biološke terapije) ili sa sideroforom ; c) litički enzimi bakteriofaga i njihovi sintetski analozi te proteini nastali ekspresijom gena nakon in vivo stimulacije odnosa mikroba sa nositeljem ; d) inhibicija mikrobne virulencije (adhezije, sekretornih mehanizama, biofilma i dr.) ; e) stare mete kojima se traže novi kemijski entitete (npr. PBP inhibitori koji nemaju β–laktamska obilježja) (1). S druge strane, «starim» antibioticima poput temocilina, minociklina, fosfomcina, kloramfenikola i mecilinama se iznova ispituje sigurnost primjene kao i učinkovitost na pomnije dizajniram kliničkim studijama kao i njihove farmakokinetičke osobine (2). Nadalje, zbog realnog evolucijskog pogleda na životni vijek učinkovitosti antibiotika, koji je za neke kratak zbog razvoja AMR, biotehnološke i farmaceutske kompanije napuštaju istraživanja ove goruće zdravstvene nepogode. Također, nedostatak altruizma, nedjeljenje knjižnica novosintetiziranih spojeva zbog zaštite intelektualnih prava postaje također otežavajući korak prema rješenju AMR. No, znanstvena zajednica ipak ima odgovore te će se u predavanju prikazati primjeri alternativnih pristupa na ESKAPE/MRSA modelima, kao i mehanizmi djelovanja. Poseban naglasak dati će se prenamjeni (engl. repurposing, re- tasking, reprofiling, repositioning) npr. statina, NSAID, antihelminitika i dr. koji imaju već dokazan sigurnosti profil kroz kliničke faze ispitivanja te post- marketinško praćenje te su u predkličkim fazama razvoja lijeka poznati spektri antimikrobnog učinka, a mehanizmi se trenutačno detaljno proučavaju na staničnom i molekularnom nivou. Literatura: 1. I. Kosalec, Dobrodošli u nadolazeće treće doba antimikrobne terapije, Infekt Glas 35 (2015) 105-116 (https://hrcak.srce.hr/file/245859) 2. Theuretzbacher U, Van Bambeke F, Cantón R, Giske CG, Mounton JW, Nation RL, Paul M, Turnidge JD, Kahlmeter G, Reviving old antibiotics. J Antimicrob Chemother 70 (2015):2177- 81.

antibiotici, prenamjena, antimikrobna rezistencija

Simpozij je podržan od strane Svjetske zdavstvene organizacije (WHO) u okviru Svjetskog tjedna svjesnosti o antibioticima (WAAW)