hrvatski

Ekonomika proizvodnje alternativnih oraničnih kultura

Alternativnim kulturama nazivaju se jednogodišnje i višegodišnje vrste različitih botaničkih porodica, koje su se koristile u prošlosti, ali su ih zamijenile druge proizvodnje ili moderne visokoproizvodne sorte. Najbrojnija grupa su alternativne žitarice. Predstavnici alternativnih žitarica pripadaju rodu pšenica (Triticum) – pir, jednozrnac, dvozrnac i kamut. Za ove žitarice rabi se i izraz stare sorte ili ancient grains u engleskom jeziku. Alternativne kulture zanimljive su ponovo zbog povoljnog utjecaja na zdravlje ljudi, pozitivnih nutritivnih svojstva, kao i težnji pojedinaca za povećanjem raznolikosti ishrane. S druge strane, nedostatci su niži prinosi i nedovoljno tržište. Alternativne kulture se u svijetu i Hrvatskoj uzgajaju u ekološkom sustavu proizvodnje. Cilj rada je ocijeniti utjecaj uzgoja alternativnih kultura na dohodak od poljoprivrede i diversifikaciju poslova na gospodarstvu. Na temelju kalkulacije proizvodnje izračunati su pokazatelji uspješnosti proizvodnje i točka pokrića u ekološkoj proizvodnji pira, jednozrnca i dvozrnca. Rezultati pokazuju kako je proizvodnja alternativnih žitarica dohodovnija u odnosu na konvencionalnu, pa i ekološku proizvodnju pšenice. Ekonomičnost proizvodnje u konvencionalnoj proizvodnji pšenice iznosi 1, 18, a u proizvodnji ekološkog pira 3, 30. Pokazatelji za dvozrnac i jednozrnac su nešto niži. Sličan je odnos i kod proizvodnosti i rentabilnosti, kod kojih pšenica zaostaje u odnosu na ekološku proizvodnju alternativnih žitarica. Velike površine nekorištenog zemljišta, relativno mala ulaganja, niski zahtjevi prema tlu, značajna potražnja i dohodovnost, argumenti su za povećanje proizvodnje alternativnih žitarica u Hrvatskoj, posebice u sustavu ekološke proizvodnje.

ekonomika ; pir ; jednozrnac ; dvozrnac ; kamut

nije evidentirano