hrvatski

Paideia antičkih Grka

Paideia je područje u kojem se čovjek oblikuje kao biće, kao kalos i agatos. U kalokagatiji Grci vide odgojni ideal dostupan svakom slobodnom muškom državljaninu. To su odgoj i obrazovanje koji oblikuju čovjeka u njegovim temeljnim bivstvujućim, ustrojstvenim elementima: ljepoti tijela, etici, razumu, prosudbi i svakako vrhunskoj izobrazbi. Paideia je aristokratski privilegij onih koji imaju slobodno vrijeme, shole. No shole ipak nije lagodan život, život bez rada, ono je težak rad, posao u smislu „proizvoditi čovjeka“ ili činiti čovjeka čovjekom, očovječiti ga ili disciplinirati. Grci su paideiu promatrali prije svega kao vođenje i primjer, promatrano odgojnim uzorom – kultiviranim odraslim muškarcem. On stoji u opoziciji, nasuprot još prirodnom nedoraslom dječaku, koji predstavlja potpunu negaciju svog uzora. Paideia se danas promatra kao istinska aktualizacija čovjekove prirode koja predstavlja cjelovitu humanističku orijentaciju u Europi od antike do danas, a značila bi kulturu (društvo) nasuprot onome što se imenuje prirodnim (divljim), koje treba preoblikovati, obraditi, uroniti u kulturu. Aristotel u Politici navodi: „Cilj sve umjetnosti i odgoja jeste popuniti manjkavosti prirode“. To univerzalno europsko pedagoško gledište možemo interpretirati ili prevesti kao dopunu, ispunjavanje, nadomjestak, zauzimanje za, zauzimanje mjesta. Točnije, cilj odgoja nije ispravljati prirodu, nego doraditi, dotjerati u red, kultivirati manjkavo, divlje, neuređeno prirodno. Da prirodno popuni obrise i, napokon, da kulturno potpuno zauzme mjesto prirodnoga, ili kako bi to suvremeno Freud rekao: „postojanje Ja, na mjestu gdje je bilo Ono“.

agatos, aristokracija, čovječnost, kalos, kultiviranost

nije evidentirano