hrvatski

Laboratorijska dijagnostika akutnog bubrežnog oštećenja

Zadržavanje vode, metaboličkih produkata i elektrolita u krvi glavne su funkcionalne posljedice akutnog bubrežnog oštećenja (engl. acute kidney injury, AKI). Uključuje nagli pad bubrežne funkcije mjeren u satima i danima, uz nakupljanje dušikovih spojeva u krvi, što je popraćeno oligurijom ili anurijom. Često nastaje u okviru zatajenja multiplih organa i sepse i važan je uzrok morbiditeta i mortaliteta kod hospitaliziranih bolesnika općenito. Zato je AKI zamijenio stariji naziv akutno zatajivanje bubrega (engl. Acute Kidney Failure, ARF), budući da je sve učestalija i potencijalno letalna komplikacija sistemskih bolesti. Naizgled, mjerenja u krvi čine se lako dostupni laboratorijski dijagnostički dokazi za AKI. Međutim, rana dijagnoza odgođena je. Koncentracije su promijenjene tek kad je izgubljeno 25 do 50% bubrežne funkcije. Sve standradne rutinske pretrage specifične za bubreženu dijagnostiku zakazuju u dijagnostici akutnog zatajenja. Pretrage u mokraći još su i veći izvor nepouzdanosti, budući da je AKI praćen oligurijom što otežava interpretaciju koncentracije biokemijskih biljega. Do današnjih dana objavljeno je više od 30 definicija za dijagnozu AKI koje su većinom temeljene na vrijednostima kreatinina u serumu. Premda, posve je jasno da je kreatinin nepouzdan biokemijski biljeg za ranu dijagnostiku AKI i da je on ima sve značajke kasnog biljega. Koncentracija kreatinina može biti varljivo normalna kad bubrezi otkazuju. Stoga ne čudi desetljetno nastojanje da se pronađe dijagnostički osjetljiv i ujedno specifičan biljeg koji će pouzdano identificirati akutnu bubrežnu ozljedu. Istovremeno, poznavanje patobiologije AKI koja nije jedna bolest već klinički sindrom kao rezultat različitih i multifaktorijalnih etiologija, ne ostavlja gotovo ni malo nade da će se ustanoviti samo jedan moćan dijagnostički biljeg čija će povećana vrijednost u prisutnosti normalne vrijednosti kreatinina ukazati na bubrežnu ozlijedu. Štoviše, laboratorijska istraživanja otežana su jer se dijagnostička specifičnost i osjetljivost ostalih biokemijskih biljega trenutno procjenjuje prema koncentraciji kreatinina. Stoga, o kreatininu i o metodi određivanja nikad dosta znanja te je zato i danas, nakon više od stoljeća, još uvijek predmetom znanstvenog ispitivanja na anlitičkom i kliničkom planu.

biokemijski biljezi ; akutno bubrežno oštećenje ; laboratorijska dijagnostika, kreatinin

nije evidentirano