hrvatski

Bunjevačka i šokačka vila između jezika, slovopisa i pravopisa bačkih Bunjevaca i zagrebačke filološke škole

U radu se izdvajaju neka slovopisna, pravopisna i jezična obilježja Bunjevačkih i šokačkih novina (1870. do 1872.) te Bunjevačke i šokačke vile, koja od 1871. izlazi kao prilog Bunjevačkim i šokačkim novinama, a od 1873. do 1876. tiska se samostalno. Jezik kojim su novine pisane ne naziva se hrvatskim, nego određuje kao jezik bačkih Hrvata, Bunjevaca i Šokaca, ali se u novinama učestalo govori o hrvatskom kao jeziku uređenom normativnom literaturom. Urednik i suradnici Bunjevačkih i šokačkih novina pravopisom nazivaju i slovopis, kako je i u hrvatskim jezikoslovnim raspravama. Pitanja o kojima se ondje raspravlja odnose se i na pisanje odraza jata, a odgovor na to pitanje ima znatno veće značenje – zadire u shvaćanje (standardnoga) jezika kojim se namjeravaju pisati Bunjevačke i šokačke novine. U ovom se tekstu zbog svega toga izdvojena obilježja novinā opisuju u odnosu na jezik bačkih Bunjevaca i zagrebačke filološke škole. Kao osobitost se pravopisne razine opisuje miješanje fonetskoga i morfonološkog pravopisa, na morfološkoj se razini izdvajaju nesinkretizirani množinski nastavci dativa, lokativa i instrumentala množine kao obilježje zagrebačke filološke škole, na tvorbenoj glagolska tvorba pod utjecajem jezika bačkih Bunjevaca, na sintaktičkoj se razini opisuje uporaba participa, tj. sklonidba glagolskih priloga sadašnjih i prošlih, a na leksičkoj razini usporedna uporaba hrvatske i strane riječi kao jednakovrijednih bliskoznačnica ili istoznačnica. Nakon usporedbi zaključuje se je li jezik kojim se pišu Bunjevačke i šokačke novine i Bunjevačka i šokačka vila uistinu onakvim kakvim se opisuje u teorijskim raspravama na stranicama spomenutih tiskovina.

Bunjevačka i šokačka vila, jezik, slovopis, pravopis, bački Hrvati

nije evidentirano