hrvatski

Jedan jedini: preskriptivizam i jezične monoideologije

Iako lingvisti već dugo preskriptivizam smatraju neznanstvenim pristupom jeziku, prosječni govornik preskriptivizam često izjednačuje s lingvistikom. Ta je činjenica otvorila vrata promoviranju ideoloških koncepcija jezika/â kao ‘znanstvenih’, ‘zdravorazumskih’ i ‘neutralnih’, posebice u jezičnim savjetnicima i sličnim tekstovima. U ovom se istraživanju usredotočujemo na tipologiju jezičnih ideologija prisutnih u hrvatskim, engleskim, njemačkim, francuskim, talijanskim, španjolskim i portugalskim jezičnim savjetnicima, kao i u drugim izvorima preskriptivističkih savjeta. Građa se istražuje putem kritičke analize diskursa jezičnog planiranja (Lo Bianco 2004, Verschueren 2012, Fairclough 2015). Rezultati pokazuju da preskriptivisti kao legitimnu često promoviraju samo jednu od nekoliko supostojećih opcija. Takve predodžbe mogu se smatrati komponentama ideologije standardnog jezika (Milroy 2001) i klasificirati kao fraktalno rekurzivne (Irvine i Gal 2000) monoideologije, budući da propagiraju istu opreku na više (izvan)jezičnih razina (ibid.). Među tim su ideologijama (1) monokodna ideologija ili monokodija, (2) ideologija monosemonimije, (3) monoglosična ideologija ili monoglosija (Bakhtin 1981, Wardhaugh i Fuller 2015), (4) ideologija monooriginije i (5) monoverbalna ideologija ili monoverbija. Kako bi te i druge ideologije prikazali kao ‘objektivne’, autori analiziranih tekstova pribjegavaju raznim diskursnim strategijama kojima se stigmatiziraju i brišu (Irvine i Gal 2000) nestandardni i navodno nestandardni elementi, zbog čega postoji potreba za snažnijom promocijom znanstvenih pogleda na jezične ideologije u javnoj sferi.

jezično planiranje ; jezične ideologije ; monoideologije ; hrvatski jezik

nije evidentirano