hrvatski

Povezanost tjelesne aktivnosti i sedentarnog ponašanja sa školskim uspjehom adolescenata

Primarni cilj ovog rada je utvrđivanje povezanosti komponenti školskog uspjeha s razinom uobičajene tjelesne aktivnosti kod učenika srednjih škola grada Zagreba. Sekundarni cilj je utvrditi postoji li relacija između neaktivnog - sjedilačkog načina ponašanja i školskog uspjeha. Metode: Istraživanje je dio CRO-PALS studije te uključuje 822 adolescenta. U svrhu procjene tjelesne aktivnosti i sjedilačkog ponašanja, korištena je računalna verzija SHAPES upitnika. Upitnik uključuje dvije stavke i zahtijeva prisjećanje tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta te aktivnosti visokog intenziteta tijekom prethodnih 7 dana. Sjedilačko ponašanje također je procijenjeno pomoću SHAPES upitnika kroz dvije stavke u okviru kojih se razmatralo vrijeme provedeno u prethodno određenom sjedilačkom ponašanju tijekom prosječnog dana u školi te prilikom tipičnog dana tijekom vikenda. Rezultati: Postoji slaba, ali značajna pozitivna povezanost sjedilačkog provedenog vremena s ukupnim prosjekom ocjena te negativna povezanost između vremena pred ekranom i zaključne osjene iz matematike i ukupnog prosjeka ocjena kod djevojaka. Analize na dječacima upućuju na postojanje pozitivne povezanosti između tjelesne aktivnosti i ukupnog prosjeka školskih ocjena kod podskupine dječaka s najnižom razinom dnevne tjelesne aktivnosti.

tjelesna aktivnost ; adolescenti ; prosjek ocjena ; ocjena iz matematike ; vrijeme pred ekranom ; sjedilačko vrijeme

nije evidentirano