hrvatski

Kurikul predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura i suglasje s odgojno-obrazovnim trendovima

Suvremeni životni uvjeti zahtijevaju suvremene društvene odgovore. Odgojnoobrazovni sustav svojevrsna je društvena poluga u davanju optimalnih odgovora. Jedan je od tih odgovora nužnost optimizacije predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura. To nije šansa koju nastavni predmet dobiva u okviru cjelovite kurikulne reforme, već se šansa daje najprije djeci, učenicima i mladeži, jedinoj istinskoj budućnosti svakog naroda, svake države i svake civilizacije. Postoji niz argumenata koji upravo reformu tog predmeta potvrđuju kao najvažniju reformu obrazovnog sustava. Naime, podatci o suvremenim ugrozama govore o smanjenom kretanju koje je povezano s nizom stanja koja su, ako neposredno ne generiraju bolest, pogodno tlo za nastanak neželjenih patoloških stanja. Upravo stoga promjene koje su započete nizom intervencija u obrazovni sustav, od kojih posebno treba istaknuti Nacionalni okvirni kurikul iz 2011. godine, trebaju biti nastavljene kao slijed prihvaćanja dobrih, a odbacivanja loših promjena. Prihvaćanje znanstvene paradigme supstratne znanosti kineziologije i njezine primijenjene discipline kineziološke metodike osigurava znanstvenu čvrstoću svake reforme, pa i reforme predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura. Upravo je na tim temeljima provedena reforma predmeta koja je u prvi mah možda i započela kao politička, ali je u svojoj razvijenoj fazi postala znanstveno utemeljena, a od političkog temelja ostao je samo temelj dobre obrazovne politike. To pokazuje važnost djelovanja Ekspertne radne skupine, tijela zaduženog za provedbu obrazovne strategije. Kurikul, naime, mogu provoditi samo eksperti uz potporu stručnih radnih skupina koje čine znanstvenici i stručnjaci. Upravo se vrsnoća odabira pokazuje kao imperativ vrsnoće onoga što je učinjeno. A učinjeno je ono što podrazumijeva samo vrh ledenog brijega dobrog kurikulnog utemeljenja predmeta, optimalno usklađenog nastavnog plana, logične veze Okvira nacionalnog kurikula s Nacionalnim okvirnim kurikulom iz 2011., a ne egomanski motiviranog stalnog ponavljanja prvog koraka koje cijelu reformu može baciti u nepovratno nazadovanje. Ime predmeta i područja u tako utemeljenoj reformi imaju šansu postati posljedicom znanstvenog napretka koji sugerira jedinstvo znanosti, stručnjaka, područja i predmeta pa na taj način osigurati da sadašnja rješenja mogu biti daljnja polazišta novih reformi, a ne uzrok vraćanja na početak.

kurikul ; tjelesna i zdravstvena kultura ; kineziologija ; reforma ; vrsnoća

nije evidentirano