hrvatski

Od knjižica za „savršeni prvi susret s knjigom” do posrednoga prijevoda: analiza parateksta hrvatskih prijevoda priča Beatrix Potter

Beatrix Potter, klasik engleske i svjetske dječje književnosti, prvu slikovnicu „The Tale of Peter Rabbit” objavila je početkom 20. stoljeća (1901. u vlastitoj nakladi, 1902. u nakladi Fredericka Warnea), a prvi hrvatski prijevodi njezinih odabranih priča pojavili su se tek krajem stoljeća. Biblioteku prvih hrvatskih prijevoda čine „Priča o Petru Zecimiru”, „Priča o Tomici Macanu”, „Priča o Gospođi Mišredić” i „Priča o Vjevercu Orašaru”, a objavljena je 1998. godine u Algoritmovoj nakladi u malome formatu nalik na izvornike Beatrix Potter. Prevoditeljica je tih malih knjižica Božica Jakovlev. „The Complete Tales”, sva djela Beatrix Potter okupljena u jednoj knjizi, objavljena su na hrvatskome jeziku 2002. godine kao „Priče”. Prevela ih je Ivanka Borovac za Mozaik knjigu. Četiri naslova iz „Priča” isti nakladnik uvrstio je u „Avanture Petra Zecimira” 2017. godine. Od odabira četiriju priča, od kojih je jedna različita u odnosu na „Avanture”, sastoji se i knjiga „Petar Zecimir: riznica priča” iz 2018. godine, čiji je nakladnik Znanje, a koju je s njemačkoga jezika prevela Snježana Bužin. U ovome radu analiziraju se paratekstualni elementi spomenutih prijevoda (prvoga prijevoda i ponovnih prijevoda) djela Beatrix Potter na hrvatski jezik da bi se utvrdilo kako se hrvatskim čitateljima predstavlja hrvatski prijevod u kontekstu (života i) djela klasične engleske književnice, posebice s obzirom na kanonski i klasični status. Pritom se teorijski ponajprije oslanjamo na Genetteova (1997) istraživanja parateksta i istraživanja prijevoda B. Potter D. Cocargeanu (2014, 2015, 2016). Analizirajući sliku Beatrix Potter u hrvatskome prevoditeljsko-nakladničkom diskurzu na temelju paratekstualnih (peritekstualnih) podataka, uvažava se opaska Ş. Tahir Gürçağlar (2011) o nedostatnosti istraživanja izoliranih paratekstova u znanosti o prevođenju, odnosno o potrebi komplementarnoga istraživanja parateksta i prijevoda. Peritekstualne informacije, predstavljaju, dakle polazište za tekstualnu analizu u radu, a ona se provodi na primjeru hrvatskih prijevoda prvoobjavljene i najpoznatije priče B. Potter, „The Tale of Peter Rabbit”. Rezultati analize ponovnih prijevoda na hrvatski prve slikovnice Beatrix Potter potvrđuju zapažanja Koskinen i Paloposki (2003, 2010) o kompleksnosti fenomena ponovnih prijevoda („retranslations”) i neprikladnosti hipoteze o ponovnim prijevodima („Retranslation Hypothesis”, Berman 1980, Chesterman 2000) za njihovo potpuno objašnjenje.

Beatrix Potter, hrvatski prijevodi, paratekst, ponovni prijevodi, „Priča o Petru Zecimiru”

nije evidentirano