hrvatski

Problematika razgraničenja između Jugoslavije i Italije od 1943. do 1947. godine te njezin utjecaj na Crkvu u Istri

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine hrvatsko je svećenstvo iz Istre prisutno u svim bitnim političkim, diplomatskim i međunarodnopravnim događajima te odlukama o poslijeratnoj teritorijalno-političkoj pripadnosti Istre i razgraničenju između Jugoslavije i Italije. Ono se spominje u zapisnicima o razgovorima sa Savezničkom komisijom te je, napokon, posredstvom Zbora svećenika svetoga Pavla za Istru i njegova najistaknutijega člana – Bože Milanovića – svojom općom djelatnošću, a posebno Memorandumom hrvatskih svećenika Istre (Savezničkoj komisiji), imalo presudan utjecaj na razgraničenje koje se – još prema zamislima Saveznika iz 1944. godine – odvijalo uvažavajući kriterij etničke linije. Teritorijalno- politička pripadnost u civilnoj se sferi nužno i bitno odrazila i na crkvenu upravu te njezine službe na području Istre koje je tada u crkveno-upravnom smislu bilo podijeljeno između Porečke i Pulske te Tršćansko-koparske biskupije. Crkvena upravna organizacija neposredno se nakon međudržavnih sporazuma Jugoslavije i Italije (1947. i 1975. godine) aktima rimskoga prvosvećenika na odgovarajući način prilagođavala novim prilikama imenovanjem administratora, a kasnije i uspostavom novoga teritorijalnoga sustava biskupija 1977. godine. U ovome će se članku usporedo prikazati ti procesi i objasniti njihovi složeni uzroci i razlozi.

kapitulacija Italije, Ugovor o miru s Italijom, Mirovna konferencija u Parizu, razgraničenje Jugoslavije i Italije, Božo Milanović, apostolski administrator

nije evidentirano