hrvatski

Habsburgovci i Istra u pravu i povijesti

Tematski okvir „Habsburgovci i Istra u pravu i povijesti“ vrlo je širok, dinamičan, promjenjiv i zahvaća Istru kroz iznimno dugo razdoblje te kroz sasvim različite povijesne epohe i, nadasve, ima kontinuitet, koji započinje u XIV. stoljeću, a završava se 1918. godine. Takav široki vremenski okvir, koji se u ovoj publikaciji obrađuje s pravnog i povijesnoga gledišta, nužno nameće potrebu izbora primjerenih partikularnih tema i njihovu odgovarajuću obradu te, što je posebno važno, njihov promišljeni raspored u publikaciji kako bi svi zajedno činili smislenu i koherentnu te međusobno uvjetovanu cjelinu. Oslanjajući se na takav tematski okvir i podudarnu znanstvenu te multidisciplinarnu metodologiju istraživanja koju njeguju autori, u ovoj publikaciji promišljeno se predstavljaju teme koje su prethodno raspravljene na V. Motovunskom kolokviju održanom u studenom 2018. godine i od kojih – svaka na svoj način – u tome dugovjekom hodu predstavlja svojevrsni pravni i povijesni međaš te zasigurno bitnu prekretnicu. Polazište za strukturiranje ovoga zbornika dodatno supstanciraju i velike te okrugle, značajne, ali i razmjerno brojne obljetnice koje su padale u 2018. godinu i koje su, među ostalim, obrađene i obilježene na V. Motovunskome kolokviju. Upravo su one bile povod i tematska smjernica za održavanje Kolokvija. To su, primjerice, četiristota obljetnica od kraja Uskočkog rata u Istri, dvjestota obljetnica početka izrade Franciskanskog katastra, stota obljetnica od kraja Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, tj. uspostave talijanske vlasti u Istri, zatim stoljeće od stupanja na snagu Zakonika kanonskog prava iz 1917. godine i dr. Osim na obljetničkim, u ovome je radu naglasak i na nepoznatim pravnim te povijesnim temama koje su najčešće poznate tek kao podatak bez da im se dublje kritički pristupa, ili ih se uopće ne analizira i propituje. Jedna je od takvih tema uspostava vrhovne habsburške vlasti u Istri što, dakako, uopće nije nepoznati factum, kao ni to kada se dogodio, ali je duboko nepoznato njegovo značenje, pravni kontekst, a posebno slijed pravnih i povijesnih okolnosti koje započinju mnogo ranije, a koje su ga u bitnome uvjetovale. Taj događaj kasnije će uvjetovati pravnu, povijesnu, kulturnu, mentalitetnu i svakojaku drugu dihotomiju u Istri koja će nestati tek u predmoderno doba, i to prestankom francuske uprave 1813. godine. Međutim, ulazak u moderno doba, napuštanje feudalizma koje je ipak nešto više od puke deklaracije, također će obilježiti habsburška vlast. To razdoblje danas se pomalo idealizira, premda za to objektivno nema prostora, no to se događa ponajviše zbog činjenice da je druga austrijska uprava u Istri nakon potpune srednjovjekovne kaotičnosti po prvi puta za stanovništvo sa sobom donijela nekakav sustav i određenu uređenost u svakome smislu. Po tome se ona i danas pamti, a možda tome dodatno pridonosi sasvim iskrivljena predodžba da se u doba druge austrijske uprave dobro živjelo, što je više romantičarska reminiscencija na fenomen fascinacije francjozefizmom, negoli odgovara realitetu XIX. i početka XX. stoljeća u Istri. Zbornik ima dvije dimenzije: pravnu i povijesnu. Unutar pravne dimenzije također postoje dvije odrednice, civilna i kanonistička. Civilna je predstavljena člancima o uspostavi habsburške vlasti u Istri, obradom Tridentskoga pravorijeka, u određenoj mjeri i analizom Franciskanskoga katastra jer je on do danas u Istri ostao glavni čimbenik zemljišne podjele, ali i okvir za evidenciju zemljišta na koji se umnogome oslanja zemljišnoknjižni sustav. Dodatno tu pripada tema o ćićarijskim komunelama čija problematika jest pravnopovijesna, ali ima vrlo snažne i dalekosežne pozitivnopravne učinke. K tome, članak odvjetnika Sadrića predstavlja jedan od rijetkih doprinosa na tome području koji je važan s aspekta pozitivnog prava. To je, ujedno, i rad kojim se otvara interdiscipliarni znanstvenoistraživački projekt koji za svoj predmet ima komunele (specifična seoska dobra na Ćićariji) zbog čega taj doprinos ima pregledan karakter. Napokon, posljednja prava civilna tema je članak o pravnim prilikama u Istri u vrijeme prestanka postojanja Austro- Ugarske Monarhije, što predstavlja vremenski okvir od posljednjih pola stoljeća njezina postojanja. I taj je doprinos posebno važan jer se o važećemu pravnom okviru u doba druge austrijske uprave kod nas vrlo malo zna, a radi se o tehničkom pravnom području koje je cjelovito proučila samo autorica u svojoj doktorskoj disertaciji. To je zasigurno unaprijed kvalificira kao kompetentnog pravnog autoriteta na tome području specifično povezanom s Istrom. Napokon, posljednji rad u ovome zborniku bavi se poslijeratnom pripadnošću Istre i uspostavom talijanske vlasti te Ugovorom o primirju s Austro-Ugarskom Monarhijom te nizom njegovih kršenja i spletom okolnosti kojim je Kraljevina Italija okupirala teritorij Istre. Radi se o međunarodnopravnom gledištu na niz događaja s naglaskom na istočnoj Istri. Kanonistička odrednica predstavljena je radom o konkordatu sklopljenom 1855. godine između Svete Stolice i Habsburške Monarhije. Riječ je o aktu donesenom u doba Bachovog apsolutizma, a čiju narav i važenje, posebno nakon 1860. godine i vraćanja ustavnosti, Austrijanci sagledavaju na jedan, Mađari na drugi način, a Hrvati ponajprije u kontekstu autonomije dobivene nakon sklapanja Hrvatsko- Ugarske nagodbe 1868. godine. U svim dijelovima Monarhije taj je akt izazvao mnoge prijepore i različita shvaćanja pa se u ovoj publikaciji odlučilo objaviti mišljenje E. Lovrića o tom pitanju izraženo u vrijeme dok je ta problematika bila aktualna. K tome, uz taj članak donosi se i preslika konkordata objavljenog 1855. godine u službenom glasilu Monarhije. Drugi kanonistički doprinos obrađuje stupanje na snagu Zakonika kanonskog prava iz 1917., što se dogodilo 1918. godine. Osim sagledavanja naravi, koncepta, načela i strukture te uređenja, taj se Zakonik na poseban način analizira i stavlja u kontekst kodifikatorskog pokreta tijekom XIX. i XX. stoljeća, kada nastaju velike (i relevantne) kodifikacije građanskog prava, od kojih su sve još uvijek pozitivno pravo u njihovim nacionalnim državama, a ostvaruju dalekosežni učinak na oblikovanje kontinentalne pravne kulture posvuda u Europi, ali i izvan nje. Od povijesnih doprinosa treba istaknuti prikaz Uskočkoga rata u Istri (1615.-1618.) koji se odlikuje time što je ovdje ostavio velike posljedice premda u historiografiji nije našao suviše odjeka, možda i zbog toga što se u njemu nije dogodila kakva velika bitka ili zauzimanje nekog većeg i važnijega naselja. Ipak, dinamika, način odvijanja i posljedice toga rata ostaju iznimno zanimljive i dalekosežne za povijest Istre u novome vijeku i moderno doba. Premda glede njegovih štetnih posljedica postoje određena pretjerivanja u izvorima, koja su zasigurno učinjena namjerno kako bi upravitelji pojedinih područja od središnje vlasti pokušali dobiti što je veću moguću pomoć, svejedno ostaje činjenica da su razmjeri pustošenja i stradavanja u tom ratu bili zapanjujući. S time radom u uskoj svezi stoji članak o pograničnoj cesti iznad Kaldira koja je povezivala austrijski i mletački dio Istre. To je bila granična cesta sa svom pripadajućom infrastrukturom namijenjenom prekograničnom sprečavanju širenja bolesti i zaraza. Kapitalan doprinos u ovoj publikaciji predstavlja obrada Franciskanskog katastra. Taj dvije stotine godina stari očevidnik zemljišta, koji je prvotno zamišljen kao sredstvo za prikupljanje poreza, u Istri ima civilizacijsko značenje. U radu se razlaže način i metodologija koja se slijedila prilikom njegove izrade. Tome radu pridodan je dio i o vidljivim (kamenim) oznakama katastarske izmjere koje su ostale očuvane te koje i danas oblikuju kulturni pejzaž Poluotoka. Posljednji rad posvećen je Karlu I., posljednjemu austrijskome caru, i njegovu boravku u Istri 1918. godine tijekom koje je, posjetio manja naselja u unutrašnjosti, koja inače izmiču takvim posjetima, poput – primjerice – Motovuna i Gračišća. Kako je taj carev boravak u Istri dokumentiran s 30-ak fotografija, u ovome radu temeljem njih i arhivskoga gradiva rekonstruiran je carev put Istrom tijekom kojega je vjerojatno shvatio da ne postoji mogućnost opstanka Austro-Ugarske Monarhije. Zbornik naslovljen „Habsburgovci i Istra u pravu i povijesti“ peti je koji izlazi redovno i u nizu zbornika radova s Motovunskog kolokvija. Za razliku od drugih dosadašnjih publikacija, on ima i izraženije dodatke koji, doduše, nisu bili izloženi na Kolokviju, ali primjereno upotpunjuju sadržaj i pridonose jasnoći te kvalitetnijemu razumijevanju materije. Kolokvij, pa tako i prateći Zbornik, ustrajali su i ubuduće će, nadamo se, ustrajati na interdisciplinarnosti, studioznosti, raspravi, izvornosti i najboljim postulatima znanstvenoga rada, zadržavajući pritom dvije komponente, pravnu i povijesnu, što ga čini prepoznatljivim i jedinstvenim. On uistinu, takav kakav jest, promišljenošću odabira teme, dvogodišnjom obradom partikularne teme (godina za Kolokvij i godina za pisani rad), interdiciplinarnošću, strukturiranošću te kompetentnošću znanstvenika, međunarodnom recenziranošću programa Kolokvija i članaka postavlja najbolje standarde ne samo u sadržajnom smislu, nego i načinom pristupa znanstvenom radu i znanstvenoj obradi teme.

Istra, Habsburgovci, pravo, povijest

nije evidentirano