hrvatski

Vršnjačke interakcije u dječjem vrtiću: Sociološka perspektiva

U radu se problematiziraju vršnjački odnosi kao važan segment socijalizacije u djetinjstvu. Vršnjačke grupe jedan su od najvažnijih agensa socijalizacije djece te se smatraju konstruktima koji se prenose s jedne generacije djece na sljedeću (Corsaro-Eder, 1990). Cilj rada je analiza vršnjačkih interakcija u institucijskom kontekstu. Vršnjački odnosi unutar istraživanja analizirani su iz sociološke perspektive, polazeći od Corsarove interpretativne teorije dječje socijalizacije (Corsaro, 1988, 1992, 2003, 2005). Istraživane su rutine koje su pojavljuju unutar vršnjačkih grupa te analizirana veza dobi i rodnih uloga na njhovo formiranje. U istraživanju je korišteno etnografsko istraživanje s djecom. Tehnika prikupljanja podataka bilo je sudjelujuće promatranje. Istraživanje je provedeno tijekom ožujka i travnja 2015. godine u Dječjem vrtiću „Radost“ u Crikvenici u Hrvatskoj. Sudionici istraživanja bili su 22 djece u dobi od tri do šest godina starosti, jedanaest djevojčica i jedanaest dječaka. Podaci su prikupljani pisanjem bilješki te audio i video snimkama koje su kasnije transkribirane. Nakon toga terenske bilješke su kodirane te je provedena njihova kategorizacija u dva koraka. Rezultati istraživanja pokazali su kako na formiranje vršnjačkih grupa, a time i vršnjačkih kultura, utječe veliki broj čimbenika. Raspon rutina utvrđenih istraživanjem argument ide u prilog Corsarovom zaključku da djeca predškolske dobi putem sudjelovanja u kulturnim rutinama, kreativno prisvajaju informacije iz svijeta u kojem žive i na taj način stvaraju svoje vlastite jedinstvene vršnjačke kulture.

djeca predškolske dobi, vršnjačke kulture, interpretativna teorija, sudjelujuće promatranje, kvalitativno istraživanje

nije evidentirano