hrvatski

In vitro antimikrobna osjetljivost Ureaplasma urealyticum

Cilj: Određivanje i usporedba prevalencije i in vitro antimikrobne osjetljivosti U.urealyticum nađenih u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi. Materijali i metode: U razdoblju 2005/2006. godine evaluirana je in vitro antimikrobna osjetljivosti U. urealyticum urogenitalnih uzoraka 72 bolesnice s uretralnim sindrom te su rezultati komparirani s podacima 181 izolata U.urealyticum dobivenih iz genitourinarnog trakta bolesnica s ginekološkom problematikom iz 2015. godine. Za identifikaciju U.urealyticum korišten je Mycoplasma IST 2 kit. In vitro antimikrobna osjetljivost izolata visoke koncentracije ≥104 CCU/ml određivana je metodom dilucije u bujonu na 7 antibiotika: doksiciklin, tetraciklin, azitromicin, eritromicin, klaritromicin, ciprofloksacin, ofloksacin. Rezultati: U razdoblju 2005/2006. godine prevalencija U.urealyticum u urogenitalnim uzorcima žena reproduktivne dobi iznosila je 28%, a 2015. godine 22.7%. Rezultati in vitro antimikrobne osjetljivosti u razdoblju od lipnja 2005. do lipnja 2006. godine i za 2015. godinu bili su sljedeći: osjetljivost na doksiciklin 100% i 98.7%, tetraciklin 100% i 98.7%, klaritromicin 93.7% i 89.5%, eritromicin 90.3% i 85.6%, azitromicin 87% i 81.2%, ofloksacin 62% i 59.7%, ciprofloksacin 40.3% i 28.9%. Bilježi se mala stopa rezistencije na doksiciklin i tetracikin (2.2%) i na makrolide (klaritromicin 6.3% i 10.5% ; eritromicin 9.7% i 14.4% ; azitromicin 13% i 18.8%) te viša na kinolone (ofloksacin 38% i 40.3% ; ciprofloksacin 59% i 71.1%), a razlike u rezistencijama nisu bile statistički značajne. Zaključak : Unatoč visokoj osjetljivosti U urealyticum na tetracikline i makrolide kao prvoj liniji terapije, s obzirom na trend porasta rezistencije potrebno je kontinuirano praćenje antimikrobne osjetljivosti in vitro na lokalnoj razini radi adekvatnog izbora antimikrobika.

Ureaplasma urealyticum ; antimikrobna osjetljivost in vitro

nije evidentirano