hrvatski

Nikola Buble (1950.-2015.): Biografski opus i njegov (etno)muzikološki univerzum.

Znanstvena monografija pod nazivom Nikola Buble (1950.–2015.): biografski opus i njegov (etno)muzikološki univerzum obuhvaća život i djelo značajnoga hrvatskoga etnomuzikologa, u razdoblju od 70-ih godina XX. stoljeća do sredine drugoga desetljeća u trećem mileniju. Kontekst ovoga istraživanja smješta Nikolu Buble među značajne osobe koje su pronašle svoje upečatljivo mjesto u okvirima istraživačke prakse etnomuzikologa u Hrvatskoj i šire. Upravo tu tvrdnju nastojale smo ilustrirati, opisivati, objasniti i zapravo dokazati i u konačnici potvrditi njen značaj u različitim smislovima autorovog djelovanja i rada. O glazbenoj djelatnosti Nikole Buble izrečena su brojna meritorna mišljenja glazbenih stručnjaka, pa se i naše istraživanje djelomično oslanjalo i utemeljilo u toj bogatoj građi. S druge strane, na osnovu rezultata naše sistematske analize cjelovitoga znanstvenoga i umjetničkoga opusa autora, stvarale smo drugačija argumentirana mišljenja. Stoga smatramo ovu znanstvenu monografiju bitnim doprinosom izučavanju cjelovitog opusa ovog autora. Možda će objava ovoga djela kao i evaluacijske tvrdnje izrečene u tim kontekstima, afirmirati buduće bavljenje istim ili sličnim autorskim opusima, a možda će rasplamsati kritike onih sadržaja koji bi prema našem mišljenju, Nikolu Buble tretirali kao jednoga od začetnika suvremene hrvatske etnomuzikologije, budući da je njegov rad doprinio specifičnoj istraživačkoj praksi koja se razvijala i oblikovala u njegovom melografskom radu. Nikola Buble, a potom i drugi etnomuzikolozi, domaći i oni koji dolaze iz drugih razvijenih sredina te postaju hrvatskim etnomuzikolozima, nakon malobrojnih etnomuzikologa koji su im prethodili (Petar Hektorović, Franjo Ksaver Kuhač, Ludvík Kuba, Vinko Žganec, Božidar Širola, Jerko Bezić), s desetljetnim zakašnjenjem za etnomuzikološki razvijenim i bogatim zemljama, nadoknađuju razvojno zaostajanje sabijanjem desetljeća u godine. Moguće je lamentirati je li to bilo manje ili više uspješno, od onoga što se već dogodilo u praksi bivše SFRJ, Europe i svijeta. Buble na taj način postaje „…visokokvalificiran stručnjak koji nije samo plodan autor već i iskusan producent (...) koji može (…) mnogo doprinijeti Sveučilištu u Splitu, hrvatskoj te kompletnoj europskoj etnomuzikologiji.“ Oblikovanju i tiskanju ove monografije prethodilo je zanimljivo istraživačko dizajniranje projekta unutar kojega smo obavile brojne istraživačke aktivnosti. Temeljne su ove sljedeće: (1) prikupljanje i popisivanje primarne građe (autorski tekstovi, knjige, nosači zvuka), (2) prikupljanje i popisivanje sekundarne građe ili višestrukih izvora (koncertnih programa i plakata, kritika koncerata u dnevnom tisku, radova o samom autoru, redigiranih notnih izdanja, fotografija autora, pisama, diploma autora, dodijeljenih mu priznanja, nagrada i dr.), (3) analiza i obrada primarne i sekundarne građe, te sinteza iste na temelju analitičkih postupaka/procedura, kao što su klasifikacije, sistematizacije, tipologizacije, te operacionaliziranja ključne varijable životnoga, odnosno biografskog opusa autora. Tekst monografije strukturiran je od različitih tematskih područja. Pregled metodoloških aspekata i primijenjenih znanstvenih metoda, situiran je u prvom dijelu monografije u poglavlju Metodološki pristup u istraživanju biografskoga opusa Nikole Buble. Riječ je o eminentnom suvremenom mješovitom pristupu, u čijim su okvirima, između ostalih, primijenjene kvalitativne metode life history, case stady i polustrukturirani intervjui, čiji su analitički aspekti elaborirani unutar cjelovitog biografskog istraživanja. Poglavlje naslovljeno kao Biografski opus Nikole Buble, rekonstruirao se zahvaljujući arhivskoj sakupljenoj i popisanoj građi, te svjedočenjima suradnika, kolega, bivših studenata i užih članova obitelji. Tetratomska klasifikacija obuhvatila je umjetnički, pedagoški, društveni i znanstveni rad Nikole Buble. Monografski smo dostupne i postojeće empirijske podatke objedinile, analizirale i pripremile za javnu objavu. Nužno je bilo u monografiji prezentirani suvremene teorijske pristupe, koji su utjecali na razvoj etnomuzikologije u Hrvatskoj, a što je ilustrirano u poglavlju Glazba kroz suvremena etnomuzikološka istraživanja. Povijesna dimenzija ovoga pregleda obogaćena je uvidima u komparativnu analizu različitih istraživačkih praksi, koje će utjecati na najznačajnije etnomuzikologe u Hrvatskoj. Na popisu značajnih imena našli su se i njihovi doprinosi institucionaliziranju etnomuzikoloških istraživanja kroz nastanak Instituta za etnologiju i folkloristiku. Ovdje se fokusiramo na primjenu pristupa proučavanja glazbe kroz njenu ulogu medijatora između folklornoga nasljeđa i pojedinca u određenim kulturnim identitetima. Poglavlje Etnomuzikološka praksa Nikole Buble sadržajno pripada opusu suvremenih etnomuzikoloških istraživanja. Upravo idejni začetnici antropološko-kulturološkoga pristupa među američkim folkloristima utjecat će na autorov melografski rad. U svojoj metodološkoj praksi, kroz terenski rad implementirao je dinamički pristup proučavanju glazbenih folklornih pojava, promatrajući glazbu kao „stanje žive kulture“. Bitne odrednice, poput spontane etnomuzikološke prakse glazbenih mikroregija srednje dalmatinskoga područja, bit će predmetom cjelokupnoga fokusa njegovoga rada. Naglašava se ovdje i njegov najznačajniji doprinos kroz melografski rad i utjecaj na dalmatinsku klapsku pjesmu, te kritički osvrti na stanje kulture kroz prizmu glazbene prakse i društveno-političke situacije. Na kraju monografije, prezentiramo Bublin glazbeni opus, kategoriziran u pet ključnih kategorija/dijelova, sistematizirajući tako cjelokupnu analiziranu građu, te poentirajući ono najbitnije i najrelevantnije s obzirom na opće monografske ciljeve ovoga rada. Korištena literatura u ovom istraživačkom projektu prilično je obimna, raznolika, pa i relevantna s obzirom na zahtjeve monografske studije, ali istovremeno i ona koju je bilo moguće pronaći, u smislu relevantnosti istraživačkoga predmeta i njegove dostupnosti. Tako je registrirana ona literatura koja se koristila u prikupljanju, obradi i analizi kako primarne, tako i sekundarne građe, kao analitičkoga predloška za izradu ove znanstvene monografije. Konačno, smatramo naročito korisnim objavu Priloga u ovoj monografiji, koji u tabličnim prikazima sadrže: razvoj karijere Nikole Buble, njegov glazbeni opus strukturiran prema podskupinama, autorovu znanstvenu i stručnu angažiranost, mentorstva na visokoškolskim ustanovama, kalendarij, repertoar, razne druge ilustracije i sl. Naime, u ovoj priloženoj građi pronalazit ćemo i same inspiraciju za buduća istraživanja opusa i djelovanja Nikole Buble, kao i društvenoga okružja u kojemu je stvarao i radio, a možda ćemo potaknuti i druge autore/-ice na slična ili alternativna promišljanja svega onoga što smo u ovoj monografiji htjele ili uspjele afirmirati kao predmet perspektivnih istraživanja u etnomuzikologiji, sociologiji, etnografiji i drugim znanstvenim područjima/znanostima/ granama.

suvremena etnomuzikologija, monografsko istraživanje, evaluacijsko istraživanje

nije evidentirano