hrvatski

Emocionalne kompetencije i učiteljska podrška kao prediktori učeničke agresivnosti

Sve veći broj istraživanja ukazuje na važnost socio-emocionalnih kompetencija za brojne životne ishode, poput boljeg akademskog uspjeha, mentalnog zdravlja i kvalitetnijih odnosa s drugim ljudima (Durlak, Weissberg, Dymnicki, Taylor i Schellinger, 2011). Prema CASEL modelu (Bridgeland, Bruce i Hariharan, 2013), socio-emocionalne kompetencije uključuju sljedeće dimenzije: svijest o sebi, upravljanje sobom, društvenu svijest, vještine međuljudskih odnosa te odgovorno odlučivanje. Za razvoj ovih kompetencija kod učenika ključne su i socio- emocionalne kompetencije učitelja, budući da one utječu na odnos između učenika i učitelja, i time djeluju na socijalne, emocionalne i obrazovne ishode učenika (Jennings i Greenberg, 2009). Cilj rada je ispitati povezanost učeničke agresivnosti sa svjesnošću o sebi i upravljanjem sobom (kao dimenzijama socio- emocionalnih kompetencija) te s odnosom između učitelja i učenika, polazeći od pretpostavke da su razvijenije emocionalne kompetencije i bolji odnosi s učiteljima odnosno snažnija učiteljska podrška povezani s nižom razinom agresivnosti. Istraživanje je provedeno tijekom šk. god. 2018./2019. na uzorku od 267 učenika 8. razreda iz 12 zagrebačkih osnovnih škola. Od instrumenata su korišteni: Ljestvica agresivnosti za djecu i adolescente (Kozina, 2013), Kentucky inventar vještina usredotočene svjesnosti (Baer, Smith i Allen, 2004) sa subskalama Opažanje, Opisivanje, Svjesno djelovanje i Prihvaćanje bez prosuđivanja, Kratka skala samokontrole (Tangney, Baumeister i Boone, 2004) te dvije prilagođene skale za procjenu pozitivnih i negativnih odnosa s učiteljima i percipiranu učiteljsku podršku. Provedena je hijerarhijska regresijska analiza u koju su u prvom koraku uvrštene varijable koje se odnose na obilježja učenika (usredotočena svjesnost i samokontrola), a u drugom koraku varijable koje se odnose na odnos s učiteljima (percepcija pozitivnih, odnosno negativnih interakcija s učiteljima i učiteljske podrške). Rezultati pokazuju da su slabija samokontrola ponašanja i percepcija slabije učiteljske podrške značajni prediktori učeničke agresivnosti. Usredotočena svjesnost nije značajno doprinijela objašnjenju kriterija, kao ni percepcija poštovanja od strane učitelja i dobrih odnosa s njima. Ovi nalazi upućuju na važnu ulogu kako učeničkih, tako i učiteljskih socio-emocionalnih kompetencija u objašnjenju agresivnosti učenika, pri čemu valja naglasiti doživljavanje slabije učiteljske podrške kao ključan aspekt odnosa učitelj-učenik koji potencijalno može doprinijeti učeničkim problemima u ponašanju.

agresivnost; socio-emocionalne kompetencije; odnos učitelj učenik; učiteljska podrška

nije evidentirano