hrvatski

Veznici između morfologije i sintakse: od Kašića i Uževyča do najnovijih hrvatskih i ukrajinskih gramatika

Veznici se u suvremenome hrvatskom i ukrajinskom jeziku kategoriziraju kao vrsta riječi. Sadržavaju određeno leksičko značenje, ali njihova je funkcija nesamostalna, ne imenuju ni objekt ni proces. Definirani su kao riječ s osnovnim značenjem te vrsta riječi, ali njihova je bȋt u povezivanju, najčešće, rečenica. Hrvatska i ukrajinska suvremena sintaksa i njezina interpretacija podudarne su i različite. Podudarne su zbog srodnosti jezika i tradicionalnoga pristupa njihovoj analizi. Različite su zbog razvoja i standardizacije jezika te osuvremenjivanja sintaktičkih pristupa. Analiza obuhvaća gramatike Bartola Kašića i Ivana Uževyča kao primjere tradicionalnoga definiranja i kategoriziranja veznika te početnu etapu razrade veznika kao vrste riječi koja se uspoređuje sa stajalištima suvremenih hrvatskih i ukrajinskih lingvista. Zaključuje se da se veznici u ukrajinskoj lingvistici detaljnije obrađuju zbog tendencije semantičko-sintaktičkog principa, dok se hrvatski veznici najčešće samo popisuju i klasificiraju prema logici iskaza.

veznici ; morfologija ; sintaksa ; Kašić ; Uževyč ; hrvatski ; ukrajinski

Sažetak je napisan na ruskome jeziku.