hrvatski

Diplomski radovi iz heraldike. Juraj Gorupec: Heraldička baština grada Dubrovnika (do 16. stoljeća)

Juraj Gorupec, student Diplomskog studija povijesti – Istraživačkog smjera/Modula srednjovjekovne povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je pod mentorstvom doc. dr. sc. Tomislava Galovića diplomski rad naslovljen Heraldička baština grada Dubrovnika (do 16. stoljeća). Obrana diplomskog rada održana je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 6. srpnja 2018. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol (predsjednica), doc. dr. sc. Tomislav Galović i dr. sc. Luka Špoljarić, poslijedoktorand. Diplomski rad sadrži ukupno 144 stranice s 401 bilješkom ispod teksta. Rad je opremljen sa 146 slikovnih priloga, jednom tablicom i dva grafička prikaza. Grad Dubrovnik ide u red naših najbolje istraženih urbanih cjelina na istočnoj jadranskoj obali. Međutim, s druge strane njegova heraldička baština nije bila u užem fokusu istraživača. Stoga se ovim diplomskim radom ta tematika pokušava obraditi i prezentirati u jednoj zaokruženoj cjelini i to za vremenski period od 12. do 16. stoljeća. Istraživačko polazište jesu dva grbovnika koji sadrže grbove dubrovačkog plemstva: Sarakin grbovnik i Album Martecchini te dvije genealogije pučkih rodova: Katićeva g e n e a l o g i j a A n t u n i n a i V l a j k i j e v a genealogija Antunina. Sve se to danas čuva u D r ž a v n o m a r h i v u u D u b ro v n i k u . Analizirani grbovnici nastali su u 18. odnosno 19. stoljeću. Od tiskanih djela korišteni su (općenito za Dalmaciju) Der Adel des Königreichs Dalmatien Carla Georga Friedricha H e y e r a v o n R o s e n f e l d a t i s k a n o u Nürnbergu 1873. Potom je korišten cijeli niz historiografskih radova, od starijih do mlađih, od Irmgard Mahnken Dubrovački patricijat u XIV veku do kapitalnog višesveščanog djela Nenada Vekarića Vlastela grada Dubrovnika. Korišteni su i radovi Vinka Foretića, Josipa Lučića, Zdenke Janeković-Römer, Stjepana Ćosića i dr. U p o g l e d u h e r a l d i č k e l i t e r a t u r e pristupnik ističe radove Anđelka Badurine Motivi izbora sv. Vlaha za patrona grada Dubrovnika, Vita Galzinskog Državni grb Dubrovačke Republike, te opsežno djelo Milana Rešetara Dubrovačka numizmatika. U sadržajnom pogledu rad se sastoji od Uvoda s podcjelinom Prostorno-vremenski okvir i metodologija istraživanja. Potom se u zasebnom poglavlju tematiziraju simboli grada Dubrovnika kroz povijest, a to su Sveti Vlaho, Grb Dubrovačke Republike i Libertina (kovani novčić s grbom s natpisom Libertas). Središnje (treće) poglavlje govori o dubrovačkim vlasteoskim obiteljima i to o njima ukupno trideset osam: Basiljević, Beneša, Binčulić, Bobaljević, Boždarević, Bučinjelić, Buća, Bundić, Bunić, Crijević, Džamanjić, Đurđević, Đurđević-Bunić, Getaldić, Gradić, Gučetić, Gundulić, Kabožić, Klašić, Krusić, Lukarević, Martinušić, Menčetić, Natalić, Ovčarević, Palmotić, Pavlić, Primojević, Prodančić, Prugović, Pucić, Ranjina, Rastić, Saraka, Sorkočević, Tuduzić, Vodopija i Zlatarić. Na kraju rada nalaze se Zaključak, Prilozi (Prikaz učestalosti ponavljanja i ukupan zbroj simbola unutar štita ; Statistički podaci o simbolima koji se pojavljuju u grbovima), Sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te Bibliografija (Arhivska građa ; Literatura ; Internetske stranice). S pravom se može konstatirati da je Dubrovnik heraldički gledano bogat grad, no „katastrofe koje su pogodile Dubrovnik kao što su kuge, požari i kasniji potresi, a svakako onaj najjači iz 1667. onemogućio je istraživanje velikog broja vlasteoskih obitelji kojima je ostalo zapisano samo ime“. Iz toga razloga brojka od 38 vlasteoskih obitelji s analizom njihovih grbova u ovom diplomskom radnu predstavlja jednu cjelinu, ali i širok prostor za nova podrobnija, ponajprije arhivska istraživanja. Ovaj diplomski rad predstavlja istraživanje dubrovačke heraldičke baštine u vremenskom periodu od 12. do 16. stoljeća. Uz heraldičku analizu grbova vlasteoskih obitelji, prikazana je i njihova kratka povijest uz naglasak na neke od najvažnijih članova. Za svaku obitelj priložen je i prikaz/prikazi grba. U završnom dijelu rada napravljena je analiza različitih simbola koji se nalaze na grbovima, te je priložena statistika o najčešće upotrjebljenim simbolima. Tako je od biljnih simbola najzastupljeniji ljiljan koji označava povezanost plemstva s Francuskom (Anžuvincima), dok se od životinjskih pojavljuju sokol i lav, a što se tumači u svrhu povezivanja pojedinih obitelji s njihovim legendarnim porijeklom. Uz biljne i životinjske simbole javljaju se često i elementi nebeskih pojava, polumjesec, sunce, zvijezde. Pristupnik najzad ističe bogatstvo vlasteoskih obitelji i njihovih identifikacijskih simbola.

Diplomski radovi iz heraldike, Juraj Gorupec, Heraldička baština grada Dubrovnika (do 16. stoljeća)

Http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

Graduate Theses in Heraldry. Juraj Gorupec: Heraldic Heritage of the City of Dubrovnik (to the 16th Century)

Juraj Gorupec, student Diplomskog studija povijesti – Istraživačkog smjera/Modula srednjovjekovne povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je pod mentorstvom doc. dr. sc. Tomislava Galovića diplomski rad naslovljen Heraldička baština grada Dubrovnika (do 16. stoljeća). Obrana diplomskog rada održana je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 6. srpnja 2018. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol (predsjednica), doc. dr. sc. Tomislav Galović i dr. sc. Luka Špoljarić, poslijedoktorand. Diplomski rad sadrži ukupno 144 stranice s 401 bilješkom ispod teksta. Rad je opremljen sa 146 slikovnih priloga, jednom tablicom i dva grafička prikaza. Grad Dubrovnik ide u red naših najbolje istraženih urbanih cjelina na istočnoj jadranskoj obali. Međutim, s druge strane njegova heraldička baština nije bila u užem fokusu istraživača. Stoga se ovim diplomskim radom ta tematika pokušava obraditi i prezentirati u jednoj zaokruženoj cjelini i to za vremenski period od 12. do 16. stoljeća. Istraživačko polazište jesu dva grbovnika koji sadrže grbove dubrovačkog plemstva: Sarakin grbovnik i Album Martecchini te dvije genealogije pučkih rodova: Katićeva g e n e a l o g i j a A n t u n i n a i V l a j k i j e v a genealogija Antunina. Sve se to danas čuva u D r ž a v n o m a r h i v u u D u b ro v n i k u . Analizirani grbovnici nastali su u 18. odnosno 19. stoljeću. Od tiskanih djela korišteni su (općenito za Dalmaciju) Der Adel des Königreichs Dalmatien Carla Georga Friedricha H e y e r a v o n R o s e n f e l d a t i s k a n o u Nürnbergu 1873. Potom je korišten cijeli niz historiografskih radova, od starijih do mlađih, od Irmgard Mahnken Dubrovački patricijat u XIV veku do kapitalnog višesveščanog djela Nenada Vekarića Vlastela grada Dubrovnika. Korišteni su i radovi Vinka Foretića, Josipa Lučića, Zdenke Janeković-Römer, Stjepana Ćosića i dr. U p o g l e d u h e r a l d i č k e l i t e r a t u r e pristupnik ističe radove Anđelka Badurine Motivi izbora sv. Vlaha za patrona grada Dubrovnika, Vita Galzinskog Državni grb Dubrovačke Republike, te opsežno djelo Milana Rešetara Dubrovačka numizmatika. U sadržajnom pogledu rad se sastoji od Uvoda s podcjelinom Prostorno-vremenski okvir i metodologija istraživanja. Potom se u zasebnom poglavlju tematiziraju simboli grada Dubrovnika kroz povijest, a to su Sveti Vlaho, Grb Dubrovačke Republike i Libertina (kovani novčić s grbom s natpisom Libertas). Središnje (treće) poglavlje govori o dubrovačkim vlasteoskim obiteljima i to o njima ukupno trideset osam: Basiljević, Beneša, Binčulić, Bobaljević, Boždarević, Bučinjelić, Buća, Bundić, Bunić, Crijević, Džamanjić, Đurđević, Đurđević-Bunić, Getaldić, Gradić, Gučetić, Gundulić, Kabožić, Klašić, Krusić, Lukarević, Martinušić, Menčetić, Natalić, Ovčarević, Palmotić, Pavlić, Primojević, Prodančić, Prugović, Pucić, Ranjina, Rastić, Saraka, Sorkočević, Tuduzić, Vodopija i Zlatarić. Na kraju rada nalaze se Zaključak, Prilozi (Prikaz učestalosti ponavljanja i ukupan zbroj simbola unutar štita ; Statistički podaci o simbolima koji se pojavljuju u grbovima), Sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te Bibliografija (Arhivska građa ; Literatura ; Internetske stranice). S pravom se može konstatirati da je Dubrovnik heraldički gledano bogat grad, no „katastrofe koje su pogodile Dubrovnik kao što su kuge, požari i kasniji potresi, a svakako onaj najjači iz 1667. onemogućio je istraživanje velikog broja vlasteoskih obitelji kojima je ostalo zapisano samo ime“. Iz toga razloga brojka od 38 vlasteoskih obitelji s analizom njihovih grbova u ovom diplomskom radnu predstavlja jednu cjelinu, ali i širok prostor za nova podrobnija, ponajprije arhivska istraživanja. Ovaj diplomski rad predstavlja istraživanje dubrovačke heraldičke baštine u vremenskom periodu od 12. do 16. stoljeća. Uz heraldičku analizu grbova vlasteoskih obitelji, prikazana je i njihova kratka povijest uz naglasak na neke od najvažnijih članova. Za svaku obitelj priložen je i prikaz/prikazi grba. U završnom dijelu rada napravljena je analiza različitih simbola koji se nalaze na grbovima, te je priložena statistika o najčešće upotrjebljenim simbolima. Tako je od biljnih simbola najzastupljeniji ljiljan koji označava povezanost plemstva s Francuskom (Anžuvincima), dok se od životinjskih pojavljuju sokol i lav, a što se tumači u svrhu povezivanja pojedinih obitelji s njihovim legendarnim porijeklom. Uz biljne i životinjske simbole javljaju se često i elementi nebeskih pojava, polumjesec, sunce, zvijezde. Pristupnik najzad ističe bogatstvo vlasteoskih obitelji i njihovih identifikacijskih simbola.

Graduate Theses in Heraldry, Juraj Gorupec, Heraldic Heritage of the City of Dubrovnik (to the 16th Century)

Http://hgzd.hr/grb-i-zastava/