hrvatski

Stručno usavršavanje geodeta u Hrvatskoj od 2009. do 2019.

Stručno usavršavanje predstavlja samo jedan dio cjeloživotnog učenja koje traje cijeli život. Što je to učenje te koje razine učenja postoje? Cjeloživotno učenje ili cjeloživotno obrazovanje, profesionalno ili stručno usavršavanje, formalni, neformalni ili možda informalni oblici usavršavanja? Nadalje, da li je pojedinac obvezan se usavršavati sukladno zakonskoj regulativi ili je to ipak etička-moralna obveza svakoga od nas? Odgovore na postavljena pitanja i na mnoga druga, pokušati će se dati kroz teorijsku razradu oblika cjeloživotnoga učenja koji danas postoje. U radu se detaljno analizira stručno usavršavanje geodeta u Hrvatskoj od 2009. do 2019. godine. Daje se pregled svih dostupnih oblika cjeloživotnoga učenja od kada je ono na određeni način postalo zakonska obveza sukladno Zakonu o obavljanju geodetske djelatnosti (NN 152/2008). Analizira se tko sve može i tko provodi oblike cjeloživotnoga učenja u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje da li je cjeloživotno učenje prije svega dobrovoljna aktivnost pojedinca kroz cijeli život ili je obvezna, ali ne sukladno zakonu već etičkim načelima-moralu svakoga od nas. Jer učenje je obveza ako želimo napredovati u životu i našem profesionalnom geodetskom poslu. Ono može biti motivirano iz osobnih ili profesionalnih razloga, te je nezamjenjivo u današnjem modernom društvu, Društvu znanja.

cjeloživotno učenje, cjeloživotno obrazovanje, stručno usavršavanje, zakonska regulativa, etika-moral, društvo znanja

nije evidentirano