hrvatski

Priprema čitača za navještaj Božje riječi

U prvom dijelu autor ističe kako je navještaj Božje riječi sastavan dio bogoslužja u kojem se riječ i čin otajstveno ostvaruju. Zato je u Crkvi od početaka bila ustrojena služba čitača. Tijekom stoljeća tu su službu preuzeli zaređeni službenici. Nakon liturgijske reforme – s pojavom narodnoga jezika u bogoslužju – ponovno se uvode čitači. Autor zatim govori o daljnjoj i bližoj pripravi čitača za navještaj Božje riječi u bogoslužju. Daljnja priprava sastojala bi se od teološko-liturgijskih elemenata te od praktičnih vježbi čitanja. Predlaže se „neakademski način“ priprave koji bi se sastojao od seminara i vježbi na osnovu pripravljenih materijala, što bi redovito bilo na nadžupnoj razini. Bliža priprava bila bi tjedni sastanak čitača u kojem bi se dao egzegetski uvod u pojedino čitanje, nakon čega bi slijedila vježba čitanja prema određenim pravilima. Na koncu autor problematizira neriješena pitanja u općoj Crkvi glede postavljenih (institucionalnih) službi čitača i čitača privremenim odabirom, (temporanea deputatione) jer se, u praksi, u institucionalnu službu čitača u nas redovito uvode samo kandidati za svećeništvo, dok su – pravno gledajući – čitači privremenim odabirom osobe koje godinama obavljaju tu službu.

navještaj Božje riječi ; liturgijski čitači ; euharistija ; priprava za navještaj Božje riječi ; službe temporanea deputatione

Summary: In the first part, the author points out that the proclamation of the Word of God is an integral part of the liturgy in which the word and act are mysteriously realized. That is why, in the Church, the ministry of the reader has been established from the beginning. Over the centuries, this ministry has been taken over by ordained ministers. After the liturgical reform – with the arrival of the vernacular in liturgy – readers were reintroduced. The author then talks about remote and immediate preparation of readers for the proclamation of the Word of God in liturgy. Remote preparation would consist of theological-liturgical elements and practical reading exercises. A „non-academic“ method of preparation is proposed, consisting of seminars and exercises based on prepared materials, which would regularly occur at a higher than parish level. Immediate preparation would be a weekly meeting of readers consisting of an exegetical introduction to individual readings followed by a reading exercise according to certain rules. In the end, the author discusses the unresolved issues in the general Church regarding the instituted readers and readers by temporary deputation (temp