hrvatski

O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku (knjiga II.)

Sjeverozapadni dio otoka Krka – na morskoj strani omeđen dvama rtovima: Pelovom i Čufom, a u unutrašnjem dijelu otoka graničan s omišaljskim, dobrinjskim i poljičkim krajem te negdašnjim širim teritorijem grada Krka – od 15. stoljeća se u povijesnim vrelima naziva Dubašnica (Dubačnica, Dubasniza). Njezino ime korijen ima u riječi dub, kako se u staroslavenskom jeziku naziva hrast, jer ta vrsta drveta – konkretnije rečeno dubac – prevladava na ovome području. Nekoć je Dubašnicu činilo dvadesetak što većih što manjih sela. Stoga se užom ili povijesnom Dubašnicom smatraju samo Gorinja sela (Kremenići, Žgombići, Sv. Ivan, Sv. Anton, Strilčići, Sabljići), Dolinja sela (Porat, Vantačići, Turčići, Zidarići, Milčetići, Bogovići, Radići, Malinska) i Poganka (Milovčići, Hržići, Oštrobradići, Barušići, Ljutići). Iako su joj najstariji tragovi zabilježeni još u antičko doba, prošlost ovoga kraja u pisanim se vrelima prati tek od 12. stoljeća, a kontinuirano od sredine 15. stoljeća kada se dotično područje i proziva Dubašnicom. Između 1451. i 1463. godine ovdje je krčki knez Ivan VII. Frankapan naselio pouzdane rodove hrvatskoga i vlaškoga podrijetla s kopnenoga područja poglavito iz Bužana kao nekoć njegova najjužnijega posjeda. Dubašnicu je tako u 15. stoljeću stvorio hrvatski velikaški rod Krčkih knezova Frankapana. Ovaj prostor postaje i utočište stanovništvu koje je bježalo pred turskom opasnošću. Kao novi komun (kaštel) odvaja od komuna Omišlja, pod čijom je upravom prvotno bila, tj. postaje u upravnom smislu kaštel na čelu sa svojim podknežinom. Obuhvaćala je i neka područja koja su se kasnije oblikovala kao zasebne cjeline. Među spomenicima srednjovjekovnog graditeljstva posebno se ističu sakralna zdanja, osobito kapela uz koju su benediktinci sagradili svoj samostan s crkvom (prvotno kapelom) sv. Apolinara, te crkva sv. Martina. Taj samostan i crkva postat će u 15. stoljeću temelj dubašljanske župne ili plovanske crkve sv. Apolinara u Dubašnici (danas Dubašljansko polje) koju doseljenici obnavljaju i dograđuju. Krajem 15. i početkom 16. stoljeća u selu Porat, nekadašnjoj mletačkoj luci za izvoz drva, uz postojeću crkvicu sv. Marije Magdalene franjevci trećoredci glagoljaši podižu samostan. Ranonovovjekovna Dubašnica formira se u administrativnom pogledu kao kaštel, u kojem, primjerice, djeluje hrvatskoglagoljski notarijat. Dubašnica je imala seoski (ladanjski) kaptol za svoje popove glagoljaše, a za stanovništvo – koje se poglavito bavilo stočarstvom i poljodjelstvom – brojne bratovštine (brašćine), te privatne glagoljaške škole od kojih je najpoznatija ona popa Ivana Kraljića‑Skutlića, i kasnije popa Pavla Milovčića‑Jurovića. Život u Dubašnici počeo se zbog malarije gasiti od kraja 18. pa do sredine 19. stoljeća. Tada se preživjelo stanovništvo raseljava u obližnja i pogodnija područja i naselja. Danas je Dubašnica povijesno‑teritorijalni pojam s dvadesetak pripadajućih sela i zaselaka u sastavu župe sv. Apolinara, biskupa i mučenika, odnosno u granicama Općine Malinska‑Dubašnica. Ova knjiga – u izdanju Povijesnog društva otoka Krka te Općine Malinska‑Dubašnica i Naklade Kvarner iz Novog Vinodolskog – druga je po redu knjiga Tomislava Galovića pod naslovom O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku koja se objavljuje u nizu Krčkog zbornika i kao Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka. Sadržajno se nastavlja na prethodnu knjigu istoga naslova koja je publicirana 2004. godine. Ova druga knjiga sadrži nove rezultate do kojih je autor došao istražujući povijest Dubašnice od njezinih početaka pa do danas. Dio tekstova prethodno je objavio u Krčkom zborniku, Našim zvonima, Krčkom valu, u različitim zbornicima i drugdje, a dio je posebno napisan za ovu priliku. Nakon uvoda „Mikrohistorija, lokalna i(li) zavičajna povijest” knjiga je podijeljena na dva dijela. U prvom dijelu govori se o Prostoru, a u drugom o Ljudima. Opisujući dubašljanski prostor autor donosi „Pogled u prošlost Dubašnice” potom piše o heraldičkim prikazima i pozadini nastanka „Grba i zastave Dubašnice”. Ukratko se osvrće na sačuvano arhivsko gradivo iz Općine Dubašnica koje se sada čuva u Državnom arhivu u Rijeci i u drugim arhivima. Slijede poglavlja „Dubašljanski Porat – od prvih svjedočanstava života do suvremenih dana”, „Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu (1734. – 1878.) kao izvor za ekonomsku povijest i svakidašnjicu otoka Krka”, te „Nova na temeljima stare: osnovna škola u Bogovićima i povijesna skica začetka i razvoja školstva na području Dubašnice” gdje se govori o benediktincima i franjevcima, popu Ivanu Kraljiću‑Skutliću i popu Pavlu Milovčiću‑Juroviću i njihovim školama, te o osnivanju pučke škole, tj. današnje nove škole. U poglavlju „Prilozi za povijest plovanske crikve svetoga Apolinara” autor se posebno osvrće na staroslavensku misu u Dubašnici, katastarske izvore, na povijesne izvore o orguljama u župnoj crkvi, piše o grobljima, o posjetu biskupa Antuna Mahnića, o euharistijskom kongresu u Malinskoj, o spomen‑pjesmi o župnoj crkvi iz 1937. godine, te na biskupa Josipa Srebrnića i poslijeratnu sv. krizmu na Dubašnici. Jedan dio teksta posvećen je i dubašljanskim kapelama kao spomenicima graditeljstva i kulture, svjedocima vjere i duhovnosti. Također se donose podatci o matičnim knjigama i kronici župe Dubašnica te o osobnom „Dnevniku” popa Mihovila Mužinića Mužine od 1876. do 1933. godine s obzirom na objavljene dijelove. Lov i ribolov na području Dubašnice opisani su na temelju podataka koji su autoru ustupili sami lovci i ribari ovoga kraja. Prikazana je i Dubašnica na filmu Krk, najveći i najnapučeniji otok Jadranskog mora (1938.). Autor u kraćem tekstu piše i o glasilu Općine Malinska‑Dubašnica Naši zvoni kao „kroničaru” dubašljanskog i mihojskog kraja. Nakon toga donose se prikazi dviju knjiga: dr. Milana Radića, Voljenoj vali. Razvoj turizma u Malinskoj (2009.) u povodu svečanog obilježavanja 100. obljetnice organiziranog turizma u Malinskoj (1909. – 2009.), te prikaz monografije o povijesti i sadašnjosti dubašljanskog kraja dr. Antona Bozanića Dubašnica – povijesne mijene, drevna župa i iseljenici u New Yorku (2014.). Ovaj dio zaključuje se prikazom i ocjenom okruglog stola povodom 25. obljetnice donošenja prvoga hrvatskog Ustava čiji je nacrt izrađen u kolovozu 1990. godine u Malinskoj te prozvan „Krčkim ustavom”. Drugi dio knjige čine potpoglavlja o ljudima Dubašnice koje otvara tekst „O sv. Apolinaru povodom blagdana sv. Apolinara” – kao najstarijem „Dubašljanu”. Slijedi prikaz dubašljanskih fratara u Knjigama posinovljenja, novicijata i zavjetovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša otoka Krka (1717. – 1914.). U članku „Iz duhovnog života dubašljanskog kraja” autor piše o ovdašnjima bratovštinama. Zaseban dio s pravom je posvećen „Dubašljanskim kolejanima” koje se promatra kroz povijest, kulturu i tradiciju ovoga podneblja. U nastavku knjige iznose se biografski podatci o Antonu Bogoviću (1820. – 1887.), Pavlu Bogoviću‑Šimovom (1826. – 1903.), potom polemika između popa Mužinića Mužine i prof. Milčetića, zatim o Josipu Antunu Kraljiću (1877. – 1948.), Kazimiru Ostrogoviću (1907. – 1965.) i Malinskoj. Zaseban dio je posvećen „Dubašnica Social Club of America Inc.” u New Yorku. O prof. Milanu Radiću (1907. – 1995.) donosi se biobibliografija, o fra Augustinu Šabalji (†1945.) presuda na smrt, a o hrvatskom muzikologu i melografu prof. Nedjeljku Karabaiću (1924. – 1958.) njegov životni put. Također autor piše o popu Mihovilu Prendivoju, dubašljanskom župniku (1988. – 1993.). Posljednja tri teksta posvećena su životnom putu Vinka Barbiša (1924. – 1999.), padre Benku – o. fra Benku (Pavlu) Dujmoviću (1927. – 2012.) i, dakako, Branku Fučiću (1920. – 1999.). Zaključni tekst govori o čuvarima dubašljanske baštine na primjeru obitelji Bogović i Petršorić. Knjiga je opremljena i svom potrebnom znanstveno‑stručnom aparaturom: bilješkama, izvorima i literaturom, sažetcima na njemačkom, talijanskom i engleskom jeziku, popisom slikovnih priloga te kazalom osobnih i zemljopisnih imena.

Dubašnica, otok Krk, povijest, lokalna povijest, povijesni izvori

Knjiga se objavljuje u godini svečanog obilježavanja 110. obljetnice organiziranog turizma u Malinskoj (1909. – 2019.) te 50. obljetnice od utemeljenja Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 2019.). The northwestern portion of Krk Island, bounded on its coastal side by two points (Pelova and Čuf), and on its internal side by the areas of Omišalj, Dobrinj and Poljica as well the territory of the city of Krk, had already been known in historical sources from the 15th century as Dubašnica (Dubačnica, Dubasniza). Its name has its roots in the word dub or oak, as the tree was known in Old Slavonic, as that species of tree, specifically kown as dubac – predominates in this region. In the past Dubašnica had consisted of twenty large and small villages. As a result, inner or historical Dubašnica consists solely of the Gorinja sela (Upper Villages) (Kremenići, Žgombići, Sv. Ivan, Sv. Anton, Strilčići, Sabljići), Dolinja sela (Lower Villages) (Porat, Vantačići, Turčići, Zidarići, Milčetići, Bogovići, Radići, Malinska) and Poganka (Milovčići, Hržići, Oštrobradići, Barušići, Ljutići). While its oldest traces a