hrvatski

Motiv straha i njegovi mehanizmi u hrvatskoj fantastičnoj noveli 19. stoljeća

S obzirom na činjenicu da je u svjetskoj književnosti od romantizma nadalje najveći dio fantastične dionice pripovjedne književnosti formiran oko ideje straha prema nepoznatome i neobjašnjivome, ovaj je prilog usmjeren na manifestacije te emocije u odabranim primjerima hrvatske fantastične novele 19. stoljeća. Uzimajući u obzir pojam žanra kao promjenjivu kategoriju ovisnu od niza književnih i izvanknjiževnih čimbenika, u ovoj se raspravi problematizira i tematsko-žanrovska pripadnost kanonskih novela, i to upravo s obzirom na prisutnost motiva straha. U književnostima zapadnog kruga upravo se u 19. stoljeću pojačano javljaju fantastični pripovjedni žanrovi kojima je upravo motiv straha glavni narativni motor, a pojedini elementi fantastički intonirane književnosti s obilježjima književnoga horora prisutni su i u odabranome istraživačkom korpusu: od romantičarskih obilježja Jorgovanićeve fantastike preko premošćivanja realističke poetike i okretanju misticizmu u Gjalskijevoj novelistici do modernističke psihologizacije Matoša i Leskovara. Iako se u tradicionalnoj hrvatskoj književnoj historiografiji zadani korpus nije tumačio kroz prizmu motiva straha, njegova prisutnost otvara niz istraživačkih pitanja, npr. kako se strah manifestira u pripovjednom tekstu, kojoj pripovjednoj razini emocija straha zapravo pripada, kako motiv straha sudjeluje u proizvodnji fantastičnog i irealnog, itd.

fantastika, horor, misticizam, novela, strah, upadajuća fantastika

nije evidentirano