hrvatski

POSTOJI LI MEDIJATIZACIJA ZNANOSTI U HRVATSKOJ?

Napretkom globalizacije i jačanjem važnosti suvremenih medija medijatizacija postaje sve značajniji fenomen koji zahvaća različite segmente društva. U ovom radu bavimo se medijatizacijom znanosti koju Weingart (1997) definira kao neke od (medijskih) posljedica promjena u odnosu znanosti i društva (komercijalizacija, isprepletanje znanstvenih i gospodarskih ciljeva, isticanje društvene korisnosti i odgovornosti znanosti, javno legitimiranje znanosti itd.). No dosadašnja razmatranja procesa medijatizacije znanosti u osnovi su vrlo nesistematična. Studije (Rödder, 2009) razlikuju dvije međusobno povezane dimenzije: 1) povećanu medijsku pozornost za znanstvene teme koja se manifestira (većom) medijskom prisutnošću znanosti te 2) povećanu orijentaciju znanosti prema medijima koja sugerira moguće strukturalne promjene u sustavu znanosti i prilagođavanje medijskim kriterijima. Kako bismo istražili postoji li medijatizacija znanosti u Hrvatskoj, kao teorijsko-hipotetskim polazištem koristimo se dimenzijama i indikatorima medijatizacije znanosti koje navode Rödder i Schäffer (2009). Metodologija istraživanja temelji se na analizi sadržaja kojom su obuhvaćene najčitanije dnevne novine u Hrvatskoj u kasnosocijalističkom razdoblju 1986. – 1988. te u demokratskom razdoblju 2006. – 2008. Uzorkovanje je napravljeno metodom konstruiranog tjedna i ključnih riječi. Ukupno je analizirano 885 članaka, tj. 378 novinskih izdanja.Ukupno gledajući, rezultati ove studije opovrgavaju tezu o medijatizaciji znanosti u Hrvatskoj iako postoje neke naznake medijatizacije u parcijalnim empirijskim pokazateljima.

medijatizacija, znanost, mediji, analiza sadržaja, javno razumijevanje znanosti

nije evidentirano