hrvatski

Osobitosti izgovora glasova u gluhih srednjoškolaca

Cilj ovog rada bio je utvrditi, na kvantitativnoj i kvalitativnoj razini, sličnosti i razlike u izgovoru glasova prelingvalno gluhih srednjoškolaca iz posebnih (N = 20) i redovnih škola (N = 20). Ispitivanje je izvršeno testom artikulacije, kojim se procjenjuje izgovor glasova u riječima u inicijalnoj, medijalnoj i finalnoj poziciji u riječi. Uspješnost artikulacije dviju skupina ispitanika na razini pojedinačnih glasova te na razini globalnog rezultata na testu, uspoređena je jednosmjernom analizom varijance. Također je uspješnost artikulacije glasova analizirana u okviru podjela glasova prema načinu i mjestu tvorbe. Ispitanici iz redovne škole točno su izgovorili 85% ispitanih glasova, a ispitanici iz posebne škole 75% glasova. Analizom varijance na sumarnoj varijabli artikulacije utvrđeno je da je ova razlika u ukupnoj uspješnosti izgovora statistički značajna. Međutim, na razini izgovora pojedinačnih glasova statistički značajne razlike pokazale su se svega na trima varijablama u korist ispitanika iz redovne škole, i to u izgovoru glasova /b/, /g/ i /nj/. Statistički neznačajne razlike u izgovoru preostalih glasova svojim kumulativnim djelovanjem doprinjele su većoj ukupnoj uspješnosti izgovora u ispitanika iz redovne škole. Nisu uočljive značajnije razlike u redosljedu skupina glasova u okviru podjela glasova po mjestu i načinu tvorbe. Obje skupine najuspješnije izgovaraju vokale, zatim sonante, a najviše teškoća imaju s konsonantima. U izgovoru vokala teškoće su bile prisutne jedino u izgovoru vokala /i/, i to samo u skupini učenika iz posebne škole. U skupini sonanata, s obzirom na uspješnost izgovora, redosljed podskupina po načinu tvorbe vrlo je sličan u oba uzorka ispitanika: vibrant /r/, spiranti, , nazali, te laterali. U skupini konsonanata, najmanje teškoća obje skupine imaju s izgovorom okluziva, zatim nešto više s frikativima, a najviše teškoća imaju s afrikatama. Ukupan redosljed svih glasovnih skupina u oba uzorka je: vokali, vibrant /r/, spiranti, okluzivi, nazali, laterali, frikativi, afrikate, s time da učenici iz redovne škole na prve četiri varijable postižu stopostotan rezultat. U odnosu na mjesto tvorbe, redosljed skupina po uspješnosti izgovora u oba uzorka je: alveolari, labiodentali, bilabijali, velari, dentali, s time da učenici iz redovne škole sa 100%-tnom uspješnošću izgovaraju prve tri skupine. Najviše teškoća obje skupine imaju s izgovorom palatala. Na razini analize izgovora pojedinih glasova, obje skupine također imaju najmanje odnosno najviše teškoća s istim glasovima. Među pogreškama izgovora kod obiju skupina dominiraju supstitucije, dok su distorzije i omisije prisutne u manjoj mjeri. Najčešće pogreške ispitanika iz posebne škole, na razini svih ispitanih glasova, supstitucije su po zvučnosti te po načinu tvorbe, a kod učenika iz redovne škole supstitucije po načinu tvorbe, zatim mjestu tvorbe te kombinirane greške po načinu i mjestu tvorbe. Obje skupine ispitanika u izgovoru frikativa češće čine greške po zvučnosti i mjestu tvorbe, nego u izgovoru afrikata, u kojem obje skupine najčešće čine supstitucije po načinu tvorbe, u pravilu ispuštajaći pregradni element u izgovoru afrikata, odnosno izgovarajući frikativ, te po načinu i mjestu tvorbe, ispuštajući frikcijsku komponentu glasa, izgovarajući okluziv. Pogreške izgovora okluziva kod ispitanika iz posebne škole redovito se manifestiraju obezvučavanjem zvučnih glasova /b/ i /g/. Najčešći tipovi pogrešaka u izgovoru sonanata kod učenika iz posebne škole su omisije te pogreške po mjestu tvorbe, dok kod učenika iz redovne škole dominiraju pogreške po mjestu tvorbe.Također se može zapaziti da učenici iz posebne škole općenito čine više grešaka u artikulaciji s obzirom na zvučnost glasova te više omisija od učenika iz redovne škole. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je struktura glasova s kojima gluhi ispitanici iz posebne i redovne škole imaju najviše odnosno najmanje teškoća, međusobno vrlo slična. Učenici iz redovne škole imaju teškoća s istim glasovima i glasovnim skupinama (najviše s afrikatama i frikativima), kao i učenici iz posebnih škola, ali u manjoj mjeri. Razlike među dvjema skupinama u većoj su mjeri kvantitativne, negoli kvalitativne naravi. Ipak, uz navedene sličnosti, u tipovima pogrešaka postoje i određene razlike među dvjema skupinama, koje se mogu dovesti u vezu s obilježjima rehabilitacije slušanja i govora

gluhoća; artikulacija; izgovor glasova; govor

nije evidentirano