hrvatski

Uloga pokreta u neurorehabilitaciji

Živčani sustav prenaša signale u svakom dijelu ljudskoga tijela utječući na rad mnoštva organa i organskih sustava. Na sličan način, tjelesno vježbanje djeluje na gotovo sve organe i organske sustave kroz niz pozitivnih mehanizama. Od davnina, kretanje je oblikovalo čovjekovo tijelo, organe i organske sustave upravo ovako kako danas izgledaju. Lokomotorni, kardiološki, respiratorni, živčani i svi ostali sustavi trebaju pokret kako bi se optimalno razvili i sačuvali njihovu funkciju. Kada je riječ o području neurorehabilitacije kineziterapija, odnosno rehabilitacijsko vježbanje može doprinijeti procesima restitucije (vraćanje funkcionalnosti oštećenog živčanog tkiva), substitucije (reorganizacija preostalih živčanih puteva u svrhu ponovnog uspostavljanja izgubljene funkcije) i kompenzacije (smanjenje nesrazmjera između izgubljenih vještina i zahtjeva okoline pacijenta) kod neuroloških bolesnika. Pri tome je individualni pristup, s obzirom na specifičnost patologije, gubitka funkcije, i prijašnjeg iskustva pacijenta, od iznimne važnosti. Kod bolesnika koji su preživjeli moždani udar, kineziterapija može doprinijeti maksimalnom iskorištavanju prirodnog svojstva plastičnosti centralnog živčanog sustava te na taj način poduprijeti određenu funkcionalnu prilagodbu na novonastalu situaciju. Promjene u organizaciji korteksa izazvane kineziterapijom uključuju povećanje broja i gustoće dendrita, sinapsi te sinteze neurotrofnih faktora rezultiraju novim funkcionalnim mogućnostima te boljim motoričkim oporavkom. Kineziterapija može pozitivno utjecati na cjelokupnu rehabilitaciju, a pogotovo na oporavak motoričke funkcije osobe koja je preživjela moždani udar. U dvije trećine bolesnika s preboljenim moždanim udarom zaostaje različiti stupanj onesposobljenosti za svakodnevno funkcioniranje, a u trećini bolesnika ta je onesposobljenost trajna. U rehabilitaciji bolesnika s moždanim udarom koristi se nekoliko kineziterapijskih metoda. Za rehabilitaciju gornjih ekstremiteta, dominantno se koriste terapija ograničenim pokretom i bilateralna terapija, dok se u rehabilitaciji funkcija donjih ekstremiteta te posturalne kontrole, koriste metoda ponavljajućeg vježbanja ustajanja i sjedenja te kardiorespiratorni trening. Kada zdravstveno stanje pacijenta to omogućava, poželjno je provođenje hidrokineziterapije. Radi uzgona vode i relativnog smanjenja težine tijela, vježbanje u vodi omogućava bolesnicima provođenje onih pokreta koji su u svakodnevnome životu nemogući ili znatno otežani. Također, može pridonijeti smanjenju kontraktura te poboljšanju kardio- respiratornog fitnesa. Primijenjene metode kineziterapije djeluju kroz različite mehanizme adaptacije. Na taj način, svaka od njih doprinosi procesu rehabilitacije nadopunjavajući funkcionalni oporavak pacijenta. Redovito 15 tjelesno vježbanje može kroz niz mehanizama smanjiti i rizik recidiva moždanog udara. Smatra se da je mogući povoljan učinak posljedica snižavanja povišenih vrijednosti krvnog tlaka, smanjivanja tjelesne mase i poboljšanja tolerancije glukoze. Također, povećana tjelesna aktivnost dovodi do povećanja razine HDLkolesterola, smanjenja omjera ukupnog kolesterola i HDL- kolesterola te smanjenja razine serumskih triglicerida. Rezultati dosadašnjih istraživanja iz područja neuroznanosti naglašavaju važnost uloge pokreta u svakodnevnome životu, pa tako i u području neurorehabilitacije.

kineziterapija ; neuroplastičnost ; tjelesno vježbanje ; rehabilitacija

nije evidentirano