hrvatski

Suicidalnost u osoba starije životne dobi

Samoubojstvo je općenito zanimljiv, strašan i potresan fenomen. Čovjek je jedino živo biće kojemu je zbog njegove sposobnosti razmišljanja poznata ograničenost vlastite egzistencije i samim time mogućnost oduzimanja vlastitog života. Mnogi autori pišu o važnosti postavljanja "tračnica" i stvaranja uvjeta za potvrđivanjem ili negiranjem života u prvih šest godina života. Kod starih osoba može se također konstatirati da su nepovoljni uvijeti njihovog djetinjstva bili odlučujući čimbenici za izvršenje samoubojstva. Znanstvena istraživanja u svijetu ukazuju da su u 85%, pa i više, oni koji su izvršili samoubojstvo, tu nakanu iznosili prije samog čina. Samoubojstvo je individualni problem, ali ima socijalne izvore i posljedice. Postoje grupe ljudi s povećanim rizikom od samoubojstva , a tu spadaju i osobe starije životne dobi. Samoubojstvo ne ovisi npr. o njihovom duhovnom propadanju nego u prvom redu o neuspjehu adaptacije na starost. Taj proces adaptacije je otežan zbog smanjenja mogućnosti i sposobnosti – tjelesnih, osjećaja vlastite vrijednosti i redukcije međuljudskih odnosa. Društvo gotovo ništa ili vrlo malo čini da taj složeni proces adaptacije potpomogne ; nažalost često doprinosi njegovom neuspjehu. Starom čovjeku tu prijete tri velike opasnosti : oduzimanje vlastite vrijednosti, osamljenost i odbačenost. Nisu samo stručnjaci pozvani pružati pomoć suicidalnim osobama, već je u kriznim situacijama, koje se javljaju u osoba starije životne dobi, potrebno uključiti svakog pojedinca. Najveća je obveza svakog pojedinca da čovjeka ugrožena samoubojstvom ne ostavi sama, a poznato je da su upravo osobe starije životne dobi vrlo često same i osamljene.

suicidalnost, suicid, starija životna dob

nije evidentirano